Ž k’o Župa… (a moglo bi i obrnuto)

KOLO OD (PRED)IZBORNE (ZLO)SREĆE

Ništa čudno za naše okoloizborne (ne)prilike, i u Župi je u tijeku (pred)izborna bitka za neke nove razvojne promašaje. Pozicija i opozicija, oli porba i oporba – što se čudite, sve je kjaro: ako je opozicija oporba, onda je pozicija porba – dunkve, i porba i oporba se nadmeću ‘ko će steć’ povjerenje birača za realizaciju nekoliko brižno i dugo pripremanije’ razvojnije’ promašaja.

Počnimo s dječjim vrtićem… Ono iza rata, kad se nije imalo kud, obnovila se današnja zgrada od općine, pa se u nju smjestio i vrtić. Jes’ da je lokacija poda’je od glavnine korisnika, s donje bande magistrale, ali je tokalo odnekle poče’. U međuvremenu se Župa gradi, broj đece raste, koristu se i neki drugi prostori, treba planira’ novi vrtić… Ali kud s njime? Elementarno je pravilo da se društvena infrastruktura gradi najbliže ljudima, tamo đe većina živi. Ali ne i u Župi, u naske je suprotno, po mogućnosti sve bi trebalo bi’ ispod magistrale, pa se tako novi vrtić sprav’ja u Kuparima, tamo đe malo koga ima blizu… Dala država zem’ju, nije važno što su je iskali na krivomu mjestu (za tu svrhu), moglo se to riješi’ i prikladnije, ali ‘ko će misli. Pa se eto već godištunima pompozno najav’jiva novi vrtić u Kuparima, ima bi’ da se već činu i nacrti… Insoma, velika većina roditelja će i da’je svaki dan mora’ tramaka’ đecu autima u vrtiće, što ‘oće rije’ da se vazda čak četiri puta na dan mora’ autom na magistralu i preko nje, i to u špici prometa, kad se ide na pos’o i s posla. Ali u naske se društveni trošak ne konta, glavno je da se ogradi novi vrtić, nije važno što će bi’ na nemjestu i s neruke.

Velička je to hereza za naše prilike (pisac ovije’ redaka davno je na to upozorav’o ), ali volio bi viđe’ da ne’ko od ovije’ što pretendžaju bi’oli osta’ na vlasti drito reče kako je to glupos’, da bi od tak’oga rješenja tokalo odusta’, makar i po cijenu gubitka nešto vremena (a možda i od obećanije’ solada), ali da se vrtić ogradi tamo đe mu je mjesto, bliže če’jadi, a to bi bilo ni blizu magistrale i daleko od Kupara… Nema tega, ni pod razno. Uostalom, da je bilo od nekoga od njih to za očekiva’, odavno bi se to bilo dogodilo, a možda nešto i promijenilo, sad je fata.

Druga nevo’ja je osnovna škola, oli po starinsku skula. E, duga je to priča, dobila je Župa veliku novu skulu nema ni dvadesti godišta, ma je postala tijesna deboto prije nego se otvorila… Ne mogu sva đeca u jednu smjenu, trebalo se snać’, pa hi se dio vratio na Dom u staru skulu, ma je još prifalilo mjesta, tokalo je (za)uze’ još i kuću od Zaklade Antuna Miloslavića… Nije čuda, župska skula je najveća u Županiji, moralo se nešto poduze’, a rješenje je – zna se – dogradnja skule. Samo dokle dograđiva’, do u nedogled?

Slučaj je hotio da je autor ovega osvrta prije dvadesetak godišta bio dožupan, ne lezi vraže baš su mu skule bile u resoru, pa je još onda predlag’o Općini da se planira nova skula, i to u unutrašnjosti Župe (analiza mreže skula u Županiji ukazala je na tu potrebu). I što je bilo su tijem? Jedno veličko ništa, naturalo, zaludu je on tad bio i općinski vijećnik, ta se tema nije ni otvorila, za nju se nije ‘ćelo ni ču’. Hebi ga, nije bio problem u prijedlogu nego u temu ‘ko ga donosi, samo su naši prijedlozi va’jani, zna se, makar i ne va’jali… Insoma, ‘mjesto nove skule (prvo područna za niže razrede, a kasnije osmoljetka) sad i porba i oporba žurno iščekivaju nadogradnju ionako već (pre)velike skule na M’jekari. Dodatno, i nova skula se nazire u predizbornoj sumaglici, samo đe bi se gradila? Naturalo, suvišno je i spominja’, ne bi bila u unutrašnjosti Župe. Konta se da će država i za nju da’ zem’ju, jope u Kuparima, a đe bi drugo. Tek toliko, za utjehu, to ipak više ne bi bilo ispod magistrale, srećom tamo više nema mjesta…

Šalu na bandu, ali ovo sa školom bi bilo najkumportnije riješi’ na način da se svako dva-tri godišta ogradi po jedan novi pjan na postojećom skuli, tako da ona ne bude samo najveća, nego i najviša skula u Županiji, pa ako ustreba neka bude viša i od Malaštice.

Kako priča’ o Župi a ne spomenu’ brze ceste i druge (spore) puteve? Znano je, u Župi još od osamdesetije’godišta prošloga sto’jeća nije učinjena neka nova dvotračna prometnica duža od 100-200 metara, a broj če’jadi se podupl’o. Sve naše jade će riješi’ brza cesta, pričalo se o temu davno i prije rata, zadnjije’ godišta malo i konkretnije. Ah ta trasa, najbo’je bi bilo kad bi se mogla načinu’ da je nema ni za ču’ ni za viđe’, samo bokun tunela skroz od Grada pa sve do Čilipa… Insoma, priča se i o prik’jučku na tu cestu iz Kupara, novom trasom uzdužno kroza svu Župu. Bilo bi za očeviva’ da ona riješi i neka župska prometna uska grla, ma to zasad baš i nije na vidiku, za razliku od poprilične štete koju čini u prostoru, pa se još ne zna što će bi’su tijem. Insoma, riječ je o upitnomu rješenju, jer ne donosi potrebno poboljšanje prometa kroza Župu. A da bi se to ostvarilo, ta cesta/priključak (ako je već sastavni dio projekta brze ceste) treba dijelom ić’ i trasom postojećije’ prometnica, otprilike ovako: Kupari – M’jekara – Bjelice – obilaznica Mandaljene – spoj na cestu Buići-Mlini i na brzu cestu. Takav priključak je nužan i radi tega da se barem malo ublaži šteta od naopake lokacije novoga vrtića, a pogotovo kad se temu u perspektivi pridoda i nova skula (đe ima dima ima i ognja)… Što će bi’, bili živi pa viđeli – sva sreća đe se brza cesta počinje gradi’ kolik’ i sutra – sve je već spravno, samo se još ne zna kud će i kako proć’…

Dunkve, kad se trata o društvenom infrastrukturi, župska porba i oporba unisono zagovaraju iste promašaje, tako da su sad Župjani u velikom dilemi, toka li glasa’ za ove što su spomenutu razvojnu kašu harno zakuhali oli za one koji su je pokusali, pa je s novom forcom i energijom ‘oće što prije oživotvori’. Jedno je sikuro: što je projekat lošiji, to će bi’ veća pompa po njegovu finimentu.

Stara je narodna: Najteže je prvije’ sto godišta, poslije se če’jade obikne. Utješno je, a u naske se to već nebrojeno puta pokazalo, što obikavanje na kojekakve promašaje ne dura ni približno toliko dugo. Živi bili pa preživjeli.