Nažalost, u Hrvatskoj smo već nekako na svašta navikli. Navikli smo da ljudi koje izdašno plaćamo da zastupaju naše interese često izdaju to povjerenje i prije svega misle kako na nezakonit način priskrbiti korist za sebe. S obzirom na proporcije pljačke koju ova nesretna država i njezini građani već desetljećima podnose, presuda načelniku Župe dubrovačke i iznos o kojemu je u toj presudi riječ – djeluju gotovo pa komično. Iznos od 900.000 kuna u 20 godina vođenja Župe dubrovačke je 3.750 kuna mjesečno, taman za malo bolju marendu svaki dan, u slučaju da je to bilo izolirano kazneno djelo.
Ali, da bismo bolje razumjeli ovaj događaj, koji je prenuo Župu dubrovačku iz zimskoga sna, uvodno je potrebno u kratkim crtama razjasniti što to znači „nepravomoćna presuda”.
Nepravomoćna presuda je sudska odluka koja još nije konačna jer nije prošla sve mogućnosti pravnog lijeka (žalbe). To znači da presuda još nije izvršna i može biti preinačena ili ukinuta na višem sudu.
Budući da je prvostupanjska presuda u ovome slučaju donesena ona se vjerojatno temelji na određenim dokazima, inače bi već i optužnica bila odbačena. Međutim, još uvijek postoji mogućnost da viši sud ukine presudu ili je vrati na ponovno suđenje, kao i da presudu potvrdi pa osuđenik zaista završi u zatvoru. U konačnici to znači da ćemo i mi i okrivljenik morati imati (još) strpljenja.
U međuvremenu možemo zaključiti da će svaki ishod biti tragedija za nekoga. U slučaju odbacivanja ili ukidanja presude (i dokazivanja nevinosti) optuženik će ipak ostati obilježen teškom traumom koja je trajala dvadesetak godina. U slučaju potvrde presude stanovnici Župe dubrovačke bili bi potreseni činjenicom da su dugi niz godina imali lopova za načelnika. I tada bi se otvorio cijeli niz legitimnih pitanja:
- Jesmo li bili toliko ograničeni pa da nismo ništa primijetili?
- Jesmo li bili na neki način suučesnici ili smo tolerirali krađu iz osobnih interesa?
- Jesu li članovi Nardellijeve političke stranke bili toliko ograničeni pa da nisu ništa prije primijetili?
- Jesu li članovi te stranke bili suučesnici?
- Jesu li oni zapravo (bili) samo kukavice?
- Je li krađa novca u vezi s Motelom Župa bila samo jedna nečasna epizoda ili je to bio uhodani obrazac Nardellijevog vođenja Župe dubrovačke?
- Koliko je još uvijek neotkrivenih zlodjela možda povezano s takvim vođenjem Župe dubrovačke?
- Jesu li i drugi ljudi bili uključeni u slične ilegalne aktivnosti?
- Koliko je aktivnosti u Župi dubrovačkoj bilo vođeno nečijim privatnim interesima, a koliko interesima općine, javnim dobrom?
I, na kraju, pitanje svih pitanja:
- Koliko je ovo u konačnici koštalo Župu dubrovačku?
Postoji mogućnost da cijena nije tih nešto malo manje od 4 milijuna kuna, vezanih uz slučaj Motela Župa, nego puno, puno više.
Uz sve to, naravno, ide i dodatni gubitak povjerenja u institucije koje bi trebale brinuti o našim (javnim) novcima, interesima, napretku, razvoju itd. Osim ako to povjerenje nije prokockano puno prije s ogromnim brojem afera koje prate našu politiku.
I za kraj poigrat ću se sa značenjem riječi „TRAGEDIJA”.
Naime, tragedija (grč. τραγῳδία od grčkih riječi „tragos“ (jarac) i „oide“ (pjesma)) je vrsta drame u kojoj glavni lik ili ideje za koje se on bori, nestaju ili propadaju – ishod je tragičan. U našem slučaju glavni lik ove drame je Nardelli a, prema prvostupanjskoj presudi, mogla bi se naslutiti ideja kojom je možda vođena njegova aktivnost načelnika. Pod uvjetom da je to zaista točno, ishod propasti takvoga lika i njegovih ideja bio bi zapravo – sretan ishod za Župu dubrovačku.
