S obzirom da se radovi na cestama godinama u pravilu događaju u krivim godišnjim dobima, i u pogrešnima satnicama, možemo već govoriti o kategoriji narodnih običaja.
Kad se uputim put Grada
zamirišu uspomene a izgubi se nada
podsjeti me svaka stopa rodnog kraja
vrućeg asfalta i narodnih običaja
Je li malo zatoplilo, je li se promet pojačao, evo njih s radovima i popravljanjem ceste koja, čini se, ne bi izdržala niti mjesec dana bez ove Bogom dane investicije. Ne može se to raditi zimi, niti početkom proljeća, da i ne govorimo krajem jeseni. Ne može se raditi po noći kada je, nećete vjerovati, puno manje prometa. Zamolio sam prijatelja inženjera da mi kaže postoji li samo jedan razlog da se ovi radovi ne vrše od studenog do kraja ožujka. Pogodite što mi je rekao. Ne postoji, ali nemojte nikome ništa govorit’ da se netko ne uznemiri.
Zašto je to tako? Teško je reći radi li se o sadizmu, nesposobnosti, aljkavosti ili možda kombinaciji svega navedenog. I, naravno, pitanje svih pitanja u ovakvim slučajevima: A što ako netko zbog neprimjereno planiranih radova skonča svoj život u kolima hitne pomoći, ili ih uopće ne dočeka?
Tko će odgovarati?
Nitko, naravno. “Bespuća povijesne zbiljnosti” su nas dovela do bespuća povijesne neozbiljnosti male zemlje za veliki odmor i još veću šlampavost i nesposobnost.
A da se možda ne stvaraju namjerno gužve, kolone i nervoza kod ljudi da bi se potaklo mišljenje kako je i najnepovoljnija Studija utjecaja na okoliš brze ceste bolja od ovakve (nepotrebne) realnosti?
Ma neće bit’!
