Već sam pisao o uništavanju prekrasnog krajobraza naše male općine, kao posebne vrste anti-turističke ponude. Mogli bi reći da je Općina Župa dubrovačka općinjena nasipima. Posebno je Gornji Brgat sve više okružen tim ožiljcima u prirodi, koji više ne nagrđuju samo krajobraz nego su, u slučaju nekoliko nasipa, i ugroza za infrastrukturu.

Prošle godine sam spomenuo prekide opskrbe električnom energijom Donjeg Brgata, uzrokovane ogromnim nasipom koji povremeno sruši jedan ili više stupova, pa se Brgaćani na kratko vrate romantici njihovih predaka.

Ovaj put ću par riječi, i fotografija, o još dva nasipa koji se nalaze u zaleđu Brgata, odnosno prema Šumetu. Činjenica da nasipi nisu vidljiv iz Župe, i samim tim ne rade direktnu štetu turizmu, ne znači da se nalaze na primjerenom mjestu. Ovakve gospodarske aktivnosti i odlagališta građevnog otpada su potrebni ali bi trebali biti smješteni na odgovarajućim mjestima. Osim toga, kao što je vidljivo iz fotografije, jedan od ova dva nasipa ugrožava cestu koja je važna za mještane, policiju u obilasku državne granice te vatrogasce. Sve to, u skladu s “narodnim običajima”, nije bio dobar razlog za izlazak komunalnih redara i/ili primjerenu reakciju nadležnih institucija. Zato mi se još jednom čini da nikoga nije briga.
Ali slika je puno moćniji medij od riječi pa ćete kroz ovu malu galeriju potpuno shvatiti u čemu je problem.
Prvo ćemo utvrditi radi li se o području Općine Župa dubrovačka ili Grada Dubrovnika.


Dakle, očito je da je nasip u Općini Župa dubrovačka.
Pogledajmo kako nasip koji ugrožava spomenutu cestu izgleda iz zraka.

Kao što je vidljivo nasip nije samo građevni otpad već ima i drugih vrsta otpada koji bi trebao biti prikladno zbrinut. Nije ljepši pogled ni sa zemlje.



Nije ljepši ni nasip u neposrednoj blizini.


Zanimljivo je kako su se ova rastuća čudovišta razvijala kroz godine. Google Earth pamti i pomaže u ovom zadatku.







Što reći a da već nije rečeno i napisano? Sve dok se institucije iživljavaju na malim ljudima, i sitnim prekršajima, a zatvaraju oba oka pred “velikim igračima”, nema na horizontu ni ozbiljne općine ni ozbiljne države.
P. S. Hvata me jeza na pomisao gdje bi mogao završiti građevni otpad kada krene rušenje Kupara.