Plan razvoja zbog svoje važnosti i opsega bi trebao biti ako ne jedina tema Skupštine, onda jedna od malobrojnih tema. Ovakav pristup Planu razvoja, kroz jednu od 46 točaka, je degradacija tog važnog plana, ove skupštine, nas vijećnika i, u konačnici, građana naše županije.
Deklarirana vizija razvoja naše županije kaže:
Do 2027. godine Dubrovačko-neretvanska županija će postati europska regija visoke kvalitete življenja, stabilne i dinamične ekonomije, visokog stupnja društvene solidarnosti i uključivosti, očuvanog okoliša i kulturno-povijesnog nasljeđa kojom se upravlja kroz participativan i strateški utemeljen pristup na dobrobit budućih generacija.
Gospodine župane, čitajući rezultate SWOT analize na žalost nisam našao elemenata za entuzijazam i vjeru u bolju budućnost.
U komentaru, zbog opsežnosti Plana dotaknuti ću se samo nekoliko tema.
Demografija
Demografski problem je prisutan u cijeloj Hrvatskoj, a ni kod nas nije bitno bolje. Izvlače nas, iz inače jako loše situacije, Župa dubrovačka i Dubrovnik, očito iz turističkih, odnosno gospodarskih razloga. Znamo da turizam, odnosno interes za Dubrovnik, sigurno nije zasluga politike nego prirodnih i povijesnih, dakle naslijeđenih atrakcija. Međutim, čak i tamo gdje smo naslijedili prednosti (poput Stona gdje bilježimo pad od 8,4%), a pogotovo tamo gdje nismo (poput Zažablja gdje je u 10 godina nestala trećina stanovništva) pad broja stanovnika ukazuje na loše rezultate politike. Posebno bi vas trebao zabrinuti pad od 22% u Dubrovačkom primorju. Dakle, ako iz statistike izbacimo rast u turističkim oazama Dubrovniku i Župi, možemo vidjeti da je županija u razdoblju od 2008. do 2018. izgubila oko 3.600 ljudi što je, usporedbe radi, stanovništvo Blata na Korčuli.
Kultura
Važnost kulture za turizam čini potpuno besmislenim loše stanje u njoj koje detektira i SWOT analiza, navodeći nedovoljnu valorizaciju kulturne baštine kao načina života. Čak i kada bi turistička iskoristivosti bila jedini razlog i smisao postojanja kulture, nemoguće je opravdati nedostatak financijskih i ljudskih resursa koje analiza navodi kao slabosti.
Nadalje, usprkos potrebi da se periferija Dubrovnika, kao i udaljeni krajevi županije, turistički razvijaju i samim tim doprinose potrebnoj disperziji turista, u mjesecima kada je Dubrovnik prepun, ne nalazimo za shodno uložiti sredstva te istražiti i valorizirati kulturnu baštinu u ruralnim područjima, te time povećati njihovu turističku atraktivnost. Stoga nas ne treba čuditi nejednak kulturni razvoj na teritoriju županije.
Neplanska gradnja, neadekvatno planiranje zahvata u prostoru i niska svijest javnosti o važnosti prikladnih zahvata u prostoru nije samo prijetnja graditeljskoj kulturnoj baštini, kao što kaže analiza, nego je nepovratno uništila vizuru Grada. No, to vas ne spriječava da već godinama donosite prostorne planove i njihove izmjene koji postojeću situaciju samo pogoršavaju i predstavljaju još veću ugrozu kulturne i prirodne baštine. Podsjetit ću vas samo na tzv. Golf na Srđu.
Začuđuje i da je uz postojanje dvije razvojne agencije (Dunee i Dure) analiza ukazala na „nedostatne kapacitete za pripremu i provedbu EU i drugih razvojnih projekata”.
Kada se u analizi navode “snage”, onda vidimo da su nam kao i u Demografiji i u Kulturi prednosti sve ono što smo naslijedili i što s aktivnostima županije nema nikakve veze (poput postojanja kulturnih dobara na listi UNESCO-a, bogate kulturne i povijesne baštine, broja udruga u kulturi), dok nam slabosti proizlaze iz nerazumijevanja važnosti kulture za razvoj zajednice, a ne samo za njenu valorizaciju u sklopu turističkog rasta. Ta se činjenica najbolje očituje u sredstvima izdvojenima za Program potreba u kulturi. Činjenica da je udjel u proračunu za kulturu veći nego u nekim drugim županijama više govori o tim županijama nego o našoj.
Ilustrirat ću tvrdnju o nedostatnim sredstvima za kulturu dvama primjerima:
„Glazbena, scenska, dramska umjetnost, film i kinematografija” će se obogatiti za 200.000 kn, to jest 9.090 kn. po jedinici lokalne samouprave. Želim skrenuti pažnju da se za 200.000 kuna mogu jedva napraviti dva niskobudžetna dokumentarca. Kinematografiju ne bi trebali niti spominjati kod ovakvih budžeta.
Za „Nove medijske kulture, međunarodnu suradnju i europske integracije” izdvojit će se 50.000 kuna, odnosno 2.272 kune po jedinici lokalne samouprave. To je novac dostatan za kupnju tri, ne vrhunska nego solidna računala prikladna za multimedijalne potrebe. Eto, toliko će tu županija uložiti.
Naravno, ne mogu propustiti „Gospodarenje otpadom”.
SWOT analiza će u Snage uvrstiti Porast ulaganja u održivo gospodarenje otpadom (6 reciklažnih dvorišta, 5 saniranih odlagališta otpada). To je 0,27 reciklažnih dvorišta po jedinici lokalne samouprave, pa se meni ovo više čini kao slabosti, ne kao snage. A bogme i kao prijetnje – naime, slijede nam penali zbog slabog odvajanja otpada.
U Snage ova analiza ubraja i Početak implementacije projekta realizacije Županijskog centra za gospodarenje otpadom (ŽCGO). S obzirom na sve što znamo o tom projektu, riječ je ne o snazi nego o prijetnji prve kategorije. Sva je sreća da je županija u svojoj općoj inkompetenciji tek u fazi početka implementacije, 10 godina od početka planiranja. I 120 direktorskih plaća.
Ukratko, ono što analiza navodi kao snage zapravo su slabosti županije u gospodarenju otpadom. S druge strane, navedene slabosti su uistinu brojne i teško prevladive. Riječ je o nedovoljno razvijenoj svijesti stanovništva o gospodarenju otpadom, brojnim nelegalnim odlagalištima otpada, rastućem morskom otpadu, neriješenom upravljanju otpadom, neprovođenju odvojenog sakupljanja komunalnog otpada u većini JLS-ova i nekontroliranom sustavu zbrinjavanja otpada s plovila.
—-
Na samo nekoliko primjera, jer je i ostatak analize na istom tragu, možemo zaključiti da su u SWOT analizi „Snage” pretežno naslijeđene dok su „Slabosti” i „Prijetnje” pretežno rezultat loše politike, nedostatka vizije i strategije.
Za kraj moram još spomenuti Strateški projekt: Unapređenje sustava vodoopskrbe i odvodnje Dubrovačko-neretvanske županije
Prije par godina sam sa suprugom Njemicom obišao Dubrovačko primorje i kada sam joj rekao da dobar dio naselja još nema vodovodnu mrežu trebalo mi je dobrih pola sata da je uvjerim da ne zbijam s njom šale.
Pa tako i danas vodovodnu mrežu nemaju:
- Doli
- Smokvina
- Grbljava
- Prljevići
- Kunja Ljut
- Ratac
- Trnovica
- Čepikuće
- Podgora
- Mravinca
- Trnova
- Točionik
- Lisac
Pročitajmo još jednom viziju razvoja naše županije:
Do 2027. godine Dubrovačko-neretvanska županija će postati europska regija visoke kvalitete življenja, stabilne i dinamične ekonomije, visokog stupnja društvene solidarnosti i uključivosti, očuvanog okoliša i kulturno-povijesnog nasljeđa kojom se upravlja kroz participativan i strateški utemeljen pristup na dobrobit budućih generacija.
Ako do 2027. godine riješite samo problem gospodarenja otpadom, tako da zadovoljite EU direktivu, biti će dobro.
