Čitajući Izvješće Povjerenstva za zaštitu prava pacijenata u Dubrovačko-neretvanskoj županiji za 2020. godinu uočio sam da je povjerenstvo svoju ulogu shvatilo preusko fokusirajući se na pritužbe vezano uz povredu prava pacijenata. Time je u fokus svog rada posve neprimjereno stavilo liječnike i ostalo medicinsko osoblje, ljude koji su istovremeno i heroji i žrtve lošeg i nepravednog sustava.
Zakon o zaštiti pacijenata na koji se poziva u Izvješću ne predviđa samo reakcije na pritužbe i prijave već jasno određuje aktivnosti Povjerenstva pa tako
Članak 33. između ostalog kaže:
Povjerenstvo obavlja sljedeće poslove:
– predlaže poduzimanje mjera za zaštitu i promicanje prava pacijenata na području jedinice područne (regionalne) samouprave,
– obavještava javnost o povredama prava pacijenata,
Brzim pregledom web stranice naše Bolnice primijetio sam da postoje veliki problemi kod specijalističkih pregleda. Tako možemo uočiti da se čeka:
RTG mamografiju od 6 do 11 mjeseci,
Magnetsku rezonancu od par dana do godinu dana,
Ultrazvuk dojke od par dana do godinu dana,
Neurološku ambulantu od 4 do 7 mjeseci,
Kardiološki holter od 5 do 12 mjeseci.
Zakon o zaštiti pacijenata u Članku 3 kaže:
Zaštita prava pacijenata u Republici Hrvatskoj provodi se na načelima humanosti i dostupnosti.
A u Članku 5:
Načelo dostupnosti zaštite prava pacijenata podrazumijeva jednaku mogućnost zaštite prava svih pacijenata na području Republike Hrvatske.
Postavljam dva pitanja:
- Zašto Povjerenstvo nije niti jednom riječju spomenulo ove liste čekanja iz kojih je razvidno da zdravstvene usluge nisu dostupne u mjeri u kojoj bi trebale biti, kao i da svi pacijenti nemaju jednako pravo na zdravstvenu zaštitu?
- Zašto Povjerenstvo nije u skladu s ovlastima i odgovornostima koje mu daje Zakon o zaštiti pacijenata predložilo poduzimanje mjera za zaštitu i promicanje prava pacijenata na području naše županije?
Nažalost ovo nije sve. Svaka obitelj u kojoj se dogodila neka iznenadna, teška i invalidirajuća bolest svjedočila je koliko je naš sustav zdravstvene zaštite neefikasan i nehuman. Moja obitelj i ja smo svjedoci a, nakon što je u medijima objavljen tekst koji sam napisao prije par godina, po reakcijama drugih ljudi shvatio sam da to nije bila naša loša sreća nego pravilo.
U kratkom tekstu objasniti ću vam svu dramatičnu stvarnost našeg zdravstva i prava pacijenata.
Koliko bi koštalo da netko, nije bitno tko, sjedne s nekim od rodbine pacijenta i kaže sljedeće:
„Vaša majka je teško bolesna i ima potrebu za posebnom njegom. Moramo, dok je još kod nas na odjelu, nabaviti bolnički krevet koji će vam biti potreban u kući. Mi ćemo odmah signalizirati potrebu preko našeg informatičkog sustava pa se nadam da će do njenog izlaska biti dostavljen. Zatim, sigurno će joj trebati fizikalna terapija. Prema važećem pravilniku HZZO-a imate pravo na maksimalno 45 dolazaka fizioterapeuta u jednom odobrenju, tri puta tjedno. Ako bude trebalo više od tri puta tjedno, jako mi je žao, morati ćete to platiti privatno. Vaša majka je srčani bolesnik s pacemakerom i inkontinentna tako da nema smisla poslati je na rehabilitaciju u neku specijalnu bolnicu. Ostaje samo fizikalna terapija a to možete i u kući.
Svu ostalu dokumentaciju, u koordinaciji sa specijalistom neurologom, fizijatrom i liječnikom opće prakse mi ćemo odrađivati u skladu s postojećim zakonima i pravilnicima. Imate pravo na pelene i katetere koje ćete preuzimati u vama najbližoj apoteci. Što se tiče njege, u Hrvatskoj je moguće dobiti samo 5 posjeta tjedno patronažne službe. Naravno, to vašoj majci neće biti dovoljno. Morate privatno pronaći nekoga tko će s njom boraviti i pružati potrebnu njegu. Uputiti ćemo vas na internetsku stranicu na kojoj se traži i nudi takva vrsta usluge.
S dokumentacijom se nećete morati gnjaviti. Imamo informatički sustav u kojem su povezani liječnici opće prakse, specijalisti i HZZO i mi ćemo rješavati sve tako da se vi možete posvetiti vašoj majci, vašem životu i stvaranju financijskih sredstava za ovu zahtjevnu situaciju.
Na kraju, moram vas upozoriti da je iznenadna i teška bolest gotovo uvijek veliki šok za cijelu obitelj i može prouzročiti razne vrste poremećaja i kod zdravih članova obitelji a naročito kod već bolesnih. Zato vas molim da se odmah obratite specijalisti na ovoj adresi a mi smo već poslali uputnicu elektronskim putem.
Žao mi je što vam ne možemo više pomoći ali postojeći zakoni i pravilnici nam dopuštaju samo toliko. U slučaju bilo kakve potrebe molim vas da nam se obratite. Ako ne direktno sigurno ćemo vam pomoći savjetom.”
Eto, malo manje od dva minuta i čovjek se osjetio da nije sam, da netko misli na njegovu majku i njene potrebe i, ono što je najbitnije, zna što ima, što nema, što može, što ne može.
Cijeli ovaj izmišljeni tekst ne povećava izdatke HZZO-a za niti jednu kunu, ne mijenja postojeće zakone i pravilnike. Dapače, smanjuje moguće troškove, jer smanjuje mogućnost pojave popratnih bolesti i/ili smetnji kod članova obitelji. I, u konačnici, daje našem društvu toliko potrebnu dozu ljudskosti i empatije.
Zamolio bi Povjerenstvo da se ubuduće, na temelju dostupnih podataka, i aktivno uključi u zaštitu prava pacijenata u interesu svih nas.