Zadnji je dan godine pa se već uobičajeno podvlači crta, zbraja i oduzima. U našoj općini, kao što smo već navikli, nakon jednog zbrajanja idu barem dva – tri oduzimanja.
Tako, recimo, imamo vrtić koji je dobio 12.728.800 kuna ne zato jer je napokon naša Općina počela aplicirati na EU fondove nego zahvaljujući Ministarstvu za demografiju, obitelj i socijalnu skrb. Treba znati da su EU fondovi nastali kao financijski instrumenti podržavanja ekonomskog razvoja, održivog razvoja i smanjenja nejednakosti među zemljama članicama. Kod nas je valjda (u ovom slučaju intelektualna) nejednakost tolika da nismo niti shvatili smisao EU fondova a kamoli našli načina kako ih iskoristiti. Usporedbe radi projekt „Aglomeracija Dubrovnik” vrijedan 881.200.000 kuna je u fazi provođenja a uključenost općine Slano sugerira pitanje zašto i naša općina nije dio tog projekta.
Aktivnost prostorno-planske dokumentacije je po mom mišljenju uglavnom u službi turističkih investitora, što u suštini i ne bi bilo loše da nisu gotovo u potpunosti zanemareni legitimni interesi žitelja naše općine. U smjeru urbanizacije općine se napreduje ili jako sporo ili nikako jer se uglavnom djeluje kroz “suradnju”. Tako će vam, na primjer, Općina uvjetovati veći ili potpuni dio investicije pristupne ceste i prepisivanje na Općinu. Nećete dobiti ni novčanu nadoknadu ni, kako mi kažu neki investitori, prebijanje kroz komunalne doprinose. Ako je tako onda to nije samo sramotno već i kontraproduktivno za cijelu općinu jer sprječava urbanizaciju i razvoj. Naravno, ako ste bliži oltaru, barem u zoni sakristije, tada bi uvjeti mogli biti i drugačiji.
Školstvo se rješava metodom gašenja požara pa smo upravo žrtvovali Kulturno-informativni centar „Antun Miloslavić”, svečano najavljen još 2017. godine, da bi riješili nedovoljni kapacitet naše osnovne škole. Ako je itko pratio priljev stanovništva u Župi dubrovačkoj mogao je na vrijeme i bez velike žurbe shvatiti da će se škola morati širiti. Bilo bi bolje da se našao prostor za par učionica u Općini, barem bi znali da tamo netko nešto uči.
Bilo bi kulturno ne reći niti riječi o kulturi u našoj općini ali je to sramota tolikih razmjera da se ne može preskočiti. U proračunu Općine za 2022. godinu riječ „kultura” se pojavljuje samo jednom i to pod stavkom „Rekreacija, kultura i religija”. Zapravo kultura je u odličnom društvu, prakticira se rekreativno a da će se nešto uskoro promijeniti je u domeni vjere. Pa tako proračun kaže da će „Službe kulture” sljedeće godine dobiti cijelih 250.000 kuna! Dobra vijest je da će se taj iznos u projekciji za 2024. godinu povećati za cijelih 100.000 kuna, što u suštini znači da će kultura i dalje ostati nepoznat pojam u našem malom mistu. Utjeha nam je što će „Religijske i druge službe zajednice” 2022. godine dobiti impresivnih 2.660.000 kuna, 2023. godine šokantnih 14.298.100 kuna da bi se 2024. vratili na solidnih 8.960.000. Mogli bi reći da nam kulturu, u slučaju interesa i ljubavi prema bliženjem, još samo Bog i njegovi zemaljski sluge mogu spasiti.
Što se tiče cesta nastavlja se već tradicionalna aktivnost oko nogostupa, i ležećih policajaca na fete, koji će, ako ništa drugo, obilježiti dosadašnje 24 godine postojanja i, po svemu sudeći, postati simbol naše općine, pa će jednog dana valjda ući i u službeni grb. Ovu godinu je obilježio i zahtjevni projekt proširenja trupa ceste Mandaljena – Čelopeci dužine impresivnih 120 m. Koliko god su se Kinezi trudili završiti Pelješki most prije ovog kapitalnog projekta, i tako poraziti domaće neimare, na kraju ipak nisu uspjeli.
Stavka „Informiranje građana” predviđa solidnih 258.000 kuna koje će, ako je suditi po dosadašnjoj praksi, poslužiti da ne saznate ništa o „uspjesima” Općine. Logika je jednostavna, pošto „Župa danas” nije na platnoj listi – niti nas zanima biti – slobodna je pisati i iznositi činjenice. Koliko je Općina zainteresirana za „Informiranje građana” pisano je dala na znanje zabranivši „Župi danas” besplatne izravne prijenose sjednica Općinskog vijeća. Ono što nisu još shvatili, a ja ću pojasniti, je da nisu oni nama zabranili izravne prijenose nego su stanovnicima Župe uskratili pravo da ih mogu gledati. Toliko o informiranju a o slobodama nećemo ni govoriti.
Nemoguće je ne spomenuti i lokalne izbore ove godine a posebno trenutak kada je na izbornom mjestu Petrača zasjala demokracija u cijeloj svojoj veličanstvenosti, učinivši vrijednom svaku žrtvu Domovinskog rata.
I, da, neka nam je sretna Nova godina, ali ne zaboravite da gram hrabrosti vrijedi koliko jedna tona sreće.
