22. listopada, kao županijski vijećnik “Srđ je Grad” boravio sam u posjeti Centru za gospodarenje otpadom u Ljubljani. U izaslanstvu su bili i Nikola Dobroslavić, župan, Joško Cebalo, zamjenik župana, Terezina Orlić, predsjednica Županijske skupštine, Josip Bačić, direktor Agencije za gospodarenje otpadom Dubrovačko-neretvanske županije, Luka Vidak, viši savjetnik – specijalist za međunarodne odnose, Nikša Sentić, županijski vijećnik, Krešimir Vejić, županijski vijećnik, Pero Jerković, županijski vijećnik, Nikola Knežić, načelnik Općine Dubrovačko primorje te Vedran Antunica, načelnik Općine Ston.
Na licu mjesta smo imali priliku upoznati se s impresivnim rezultatima odvajanja otpada koje u Ljubljani iznosi visokih 69,5%. Ostatak, odnosno miješani komunalni otpad kao i biorazgradivi otpad, obrađuju se u Centru, gdje obradom nastaje dva proizvoda: RDF (Refuse-derived fuel), koji se koristi kao gorivo u spalionicama i kompost. Na kraju procesa na odlagalište odlazi između 9 do 10% otpada u obliku gotovo inertnog materijala. U obilasku smo primijetili da se centrom i oko centra ne šire neugodni mirisi, a cijelo postrojenje i okoliš izgledaju čisto i uredno.
Na Lučinom razdolju planira se graditi županijski CGO istovjetne tehnologije, no bez obrade biološkog otpada, koji će zbrinjavati svaka općina za sebe. Oslanjajući se samo na ljubljanski primjer i apstrahirajući od važnih razlika nevezanih za samu tehnologiju, mogli bismo biti optimistični glede planiranog CGO u općini Dubrovačko primorje. Međutim, razloga za optimizam nema.
Prva ključna razlika zbog koje CGO Lučino razdolje neće funkcionirati besprijekorno poput onog ljubljanskog je razlika u količini otpada koja se razdvaja u Ljubljani i u Dubrovačko-neretvanskoj županiji. Dok stanovnici Ljubljane odvajaju već spomenutih 69,5%, na razini županije mi razdvajamo jedva 10% otpada, a godišnje ga proizvodimo oko 60.000 tona. Iz navedenoga se može zaključiti kako će se u zaleđu Malostonskog zaljeva godišnje skladištiti oko 54.000 tona neodvojenog otpada, koji će čekati na preradu i zagađivati i zrak i podzemne vode. Čekanje i skladištenje je neumitno budući da je godišnji kapacitet CGO Lučino razdolje 40.000 tona. Na žalost, našim nevoljama tu nije kraj. Kako se odvajanje otpada na razini županije bude povećavalo, budući da ćemo prije ili kasnije morati početi provoditi EU Direktivu iz 2008. godine, svako smanjenje količine neodvojenog otpada koji će pristići u CGO dovodit će do kontinuiranog rasta cijene zbrinjavanja otpada, koja će se naravno prevaliti na korisnike. Ukratko, što se količina neodvojenog otpada tiče, imamo dva problema:
- prema trenutnom stanju odvajanja CGO je podkapacitiran (40.000 t. kapacitet – 54.000 t. količina za obradu) – posljedica: smrad i zagađenje;
- u trenutku ispunjavanja EU Direktive CGO je prekapacitiran (40.000 t. kapacitet – 24.000 t. ili 28.000t. za obradu) – posljedica: povećanje računa za korisnike
Ovome treba nadodati i činjenicu da se RDF ne prodaje, nego se za njegovo spaljivanje plaća oko 100 Eur po toni, s tim da je RDF dobiven preradom nerazdvojenog otpada, za razliku od onog ljubljanskog, veoma loše kvalitete i da će takav RDF spalionice biti teško i skupo plasirati.
Druga ključna razlika je ekološke naravi. Za razliku od Ljubljane kao urbanog središta u svakom slučaju neovisnog o poljoprivredi, općini Dubrovačko primorje bit će ugrožena poljoprivreda i tradicionalna proizvodnja meda vrhunske kvalitete, a OPG-ovi i mali proizvođači moći će zaboraviti na eko certifikate i poticaje iz fondova EU. Dakako, tu je i uvijek aktualni problem mogućnosti zagađenja podzemnih voda, a slijedom toga i devastacija Malostonskog zaljeva s tisućljetnom tradicijom školjkarstva. Naime, za razliku od nepropusne ilovače u Ljubljani, CGO Lučino razdolje i pripadajući deponiji i skladišta planirani su na krškom terenu, o čijoj je propusnosti i povezanosti s vodotokovima od Neretve do Popova polja i Jadrana dovoljno napisano te se ovdje nećemo ponavljati.
