Michelangelo Buonarroti, čuveni renesansni slikar i kipar, je rekao: „Kip postoji u svakom kamenu, a zadatak umjetnika je da ga oslobodi.”
Još tijekom prošle godine sam, prolazeći magistralom prema Cavtatu, primjećivao prije Duboke ljute na vidikovcu s desne strane nekakav kamen. Svaki put sam se pitao tko ga je postavio i čemu služi. Zatim sam, krajem rujna prošle godine, saznao iz lokalnih medija da se radi o pločama u spomen na obranu Župe od srbocrnogorske agresije 1991. – 1995. postavljenim na Gornjem Brgatu i u Dubokoj ljuti. Prije par dana sam prolazio preko Gornjeg Brgata pa sam zastao da vidim i snimim spomen ploču. Dakle, vjerovali ili ne, to je zaista „Spomen na obranu Župe dubrovačke od srbocrnogorske agresije 1991. – 1995.”.
Mislim da je već poznata moja privrženost istinskim braniteljima pa upravo zato pišem ovih par redaka. Znam puno o obrani Župe jer sam snimio 30 razgovora s ljudima koji su tada ostali u Župi i zadržali neprijatelja puna 24 dana. Posebno me je dojmila skromnost s kojom su mi pričali o tim tjednima pakla. Upravo zato sam razgovarao s nekoliko visoko rangiranih profesionalnih časnika Hrvatske vojske jer me je stalno proganjala misao da su tih sedamdesetak ljudi zapravo heroji, koji su dali Dubrovniku više od tri vrijedna tjedna da shvati što se događa i da se, koliko toliko, pripremi na predstojeći napad. Naime, poznato nam je da smo tada živjeli u snažnoj zabludi da Grad i okolica neće biti napadnuti. Svi ti časnici su mi potvrdili da potpuno ispravno razmišljam i da se radi o herojskom činu.
Ti heroji su dobili dvije kamenčine i dvije skromno ukrašene kamene ploče na kojima je i slavna Držićeva misao: „Tko sve dava, vele dava, tko srce dava, svega sebe dava.” Istina je, ti ljudi su sve dali a mnogi su i živote izgubili. Možemo li reći da smo im kao zajednica, tzv. općina, srce dali? Ne bih rekao. Sigurno je da ima ljepših i dostojanstvenijih spomen obilježja prometnih nesreća uz cestu a o obiteljskim grobnicama da i ne govorimo.
Međutim, ono što me je naročito isprovociralo i navelo na pisanje ovog teksta je vijest da se načelnik prije par dana sastao s predstavnicima braniteljskih udruga a glavna tema je „realizacija budućeg projekta otvaranja Spomen sobe poginulima u Domovinskom ratu u sklopu nadolazeće 30 obljetnice oslobođenja Župe dubrovačke, kao i otvaranja Muzeja Domovinskog rata.” Bacio sam oko na kalendar i utvrdio da je zaista 2021. godina pa izračunao da je prošlo već 26 godina od završetka rata… i počeo pisati.
Ta kamenja postavljena u čast naših branitelja zapravo imaju jedan duboki smisao. Kao što nam Michelangelo sugerira, neobrađeni kamen uzet iz prostora, onakav kakav jest, odlično predstavlja našu općinu. Naime, ovaj prekrasni kraj i ljudi koji u njemu žive u sebi sadrže općinu, ali je tek treba osloboditi. Nakon gotovo četvrt stoljeća postojanja zaista će nam trebati veliki umjetnik za to ostvarenje.
