– Nikola, molim te pripremi originalni općinski simbol s motivom glave župke i košaricom s voćem. Predlažem da ga vratimo u zaglavlje web stranice, a ovaj s bagerom ćemo u nedjelju oko ponoća poslati u pretinac tužnog razdoblja naše općine. – Dobra ideja – suglasan je bio Nikola, od sinoć vijećnik Županijske skupštine iz redova stranke Srđ je Grad kojemu ovom prigodom čestitam na postignutom rezultatu.
Čemu kriti istinu? Bar meni i krugu ljudi s kojim komuniciram bila je gotova stvar da će se malo svjetlo koje se prije dvije godine pojavilo na kraju tunela uskoro pretvoriti u svjetlost dana.
A onda se u nedjeljnu večer 16. svibnja na ekranu pojavio prvi rezultat koji je stigao (vidi čuda!) s izbornog mjesta Donji Brgat. Nevjericu je zamjenila zla slutnja dvije najave. Prva da je Župljanima i dalje poželjno živjeti u tunelu zatrpanom smećem. Tamo je mračno i mutno, a u mutnome se riba lovi. Druga je potvrda čuvenog hrvatskog jala i biblijske izreke kako nitko nije Prorok u svome mjestu.
Jednostavna je raščlamba (analiza) rezultata jučerašnjih lokalnih izbora od Brgata do Plata. Ne morate se svi s njom složiti. Mala je utjeha kako će, možda, utvrđene nepravilnosti na izbornom mjestu u Petrači i moguće ponavljanje izbora nešto promjeniti.
To je samo vrh ledenog brijega prijevara koje su ispod površine rasparale trup Župskog Titanika kojemu slijedi neminovno potonuće. Onaj pravi potonuo je za dvije ure, a ovaj je već teško oštećen i potonuti će u naredne četiri godine.
Bespredmetno je i dalje nabrajati sve prijevare, neispunjena obećanja, traljavo i djelomično završene predizborne “pothvate”. Spomenuti ću samo kako niti jedan značajniji projekt u posljednje četiri godine nije dovršen.
Simbolika nula (0) lajkova od 7. svibnja do danas na predizborni video uradak o Groblju Dubac govori sve jer čitatelji lajkaju i članke o prometnim nesrećama, broju oboljelih od covida, … a ovo ne!
– Kupari idu svojim tijekom.
– Skretnica s JTC na ulicu Bruna Bušića nije svečano puštena u promet, a ovakva kakva je sumnjam i hoće li osim za bicikle i pješake kojima bi to, po uzoru na Pelješki most, bilo rješenje za spajanje dva dijela Župe.
Objektivnom biračkom tijelu stanje ceste Mandaljena – Most na Taranti bilo bi dovoljno da se vladajućima zahvale u pokušaju nastavljanja projekata u kojima su zapeli i odakle se neće ni pomaknuti.
Pa što je onda to što je gurnulo onaj mali jezičac na vagi na stranu dokazanih gubitnika koji opet postaju pobjednici?
Mišljenja sam da oltari nisu mjesto za bavljenje politikom već propovijedanje vjere i ljubavi među ljudima. Tako smo navikli da s mnogih oltara pred izbore dobivamo naputke kome bi vjernici trebali dati svoj glas. Zna se kojoj je opciji to jako pomagalo i pomaže. I tu se pojavljuju izuzetci pa je Pater Dominik Gerbica na misi koju je uživo prenosio HTV između ostalog rekao (citat!) – ‘DA’ za HDZ, SDP, Možemo i sve lijeve, ujedno je i ‘NE’ za Hrvatsku’. Ova izjava u propovijedi koju je izrekao jedan pastir svojim ovčicama ima poruka s kojima se i ne možemo složiti, ali je jako simptomatična jer svrstava stranku HDZ među one koji su “NE” za Hrvatsku.
Biblijskim rječnikom govoreno naši župski pastiri nemaju namjeru preodgajati svoje ovčice jer to ne odgovara niti njima niti ovčicama pa kao da su zaboravili 7., 9., 6. i 8. Božiju zapovijed, Marakeš, Istanbulsku konvenciju, gay brakove, usvajanje djece od istospolnih brakova, … Ustvari, sve su to vanbračna dječica strogo deklariranih postulata stranke koja po potrebi sebe voli nazivati kršćanskim i demokratskim centrom.
Trebalo je prvo početi mesti iz svoga dvorišta pa s što manje špekuliranja pokušati proniknuti u fenomen rezultata glasovanja u Mlinima. Do ovih izbora Mlini su slovili kao izborna jedinica poznata po tome što je bila najmanje sklona HDZ-u i njegovim kandidatima.
Rasulom SDP-a na nacionalnoj razini, da ne spominjemo lokalnu, veliki dio “crvenih” djelova Mlina pohrlio je u naručje bratske stranke koju su svojevremeno zajednički osnovali i u kojoj vide nastavak ostvarivanja svojih osobnih interesa. Tu je i dio Mlinara koji se ne želi odreći stečenih povlastica koje nerijetko prelaze okvire interesa cijelog mjesta. Ista formula odigrala je značajnu ulogu u Srebrenom i ostatku Župe. Čast izuzetcima iako nisam poklonik te opcije.
Zanemariv je broj župskih birača tipa “gdje je Vranjova škatula” koji su nasjeli na mimohode ministara, bajke o početku obnove Kupara, otvaranju bočališta, strjeljana, novih travnjaka, uređenih prostorija Gusara, zatvorenih i otvorenih bazena, novih i većih prostorija za kostime Župskog karnevala.
Izbornu prevagu donijela je većina od preko 130 zaposlenih u Općini s članovima njihovih obitelji, “naknade za očuvanja radnih mjesta”, tvrtke i tvrtkice koje gradu župske zidine po Dupcu, polažu uspornike, prometne znakove, grade nogostupe, najskuplju javnu rasvjetu u županiji, dovlače kamenčine od nekoliko tona za spomenike, izljevaju brončane spomenike po spjađama, jednodnevno ukidanje epidemioloških mjera za glasače iz inozemstva, a nije zanemariv ni broj onih koji primaju nezaslužene “socijalne pomoći” istodobno odbijajući raditi za naknadu od 100 kn na sat.
Preostaje tračak nade da se Gospa kojim čudom ukaže na izbornom mjestu Petrače i Mandaljene. U protivnom će se u naredne četiri godine nastaviti župski “bal vampira” na kojemu će biti ispijena i posljednja kapljica zdrave župske krvi. Ostati će metastaze koje će se nastaviti širiti dok ne unište preostalo zdravo župsko tkivo. Za utjehu nam preostaju slike i uspomene na stranici Župa nekad kao rame za plakanje za onim što smo tako naivno prokockali, prodali i izdali.
Opet će apsolutna vlast biti u rukama čovjeka koji joj nije dorastao, a čije će odluke u Vijeću općine nadglasavanjem donositi pobjednički tabor. Na stranu to što bi većina iz tog tabora na pitanje tko je bio Dostojevski odgovorila – Nogometaš, ma nisam siguran je li igro’ u Vardara ili Rabotničkog.
*******
Rekao je pošćer Bombišta u seriji Malo misto – Idem puštit’ vodu u kondut.
Blago njemu. Potegao je ručicu vodokotlića jedan put. U nas bi trebalo dovesti cisternu DVD-a.
