Kažu da vrijeme liječi sve. Kako kod koga i kako koje rane. Neka su iskustva previše bolna da bi ih vrijeme moglo zalječiti, a kamoli izliječiti.
Bio je vreli ljetni dan 1992. godine. Ispred ulaza u mrtvačnicu Stare bolnice čekao sam dok su iz kombija s oznakama HV iznosili poginule branitelje umotane u krvava šatorska krila. Satnik koji je pomagao dvojici vojnika nakratko me pogledao. Iz dubine pogleda izvirala je bol koju nije moglo skriti ni očeličeno vojničko lice. Skrenuvši pogled prema natpisu na vratima auta reče – Sad ćemo mi, strpite se par minuta.
Ne postoje primjerene riječi koje sam u takvim okolnostima mogao smisliti pa sam prvi i do sada jedini put u životu zanijemio.
Uspomene na prizor iz toga dana i spoznaje o pogibijama naših mladića kako na Bosanki, Imperijalu, Strinčjeri tako i po cijeloj Hrvatskoj, civilnim žrtvama rata i patnjama prognanika, iskovale su u meni čvrstu odluku o istinskom poštovanju žrtve koju su za Hrvatsku podnijeli. Zasluge su im daleko iznad teatralnog i rutinskog polaganja vijenaca na obljetnice prinošenja njihove žrtve uz pompoznu medijsku popraćenost. Nisu dali svoje živote da bi upornim pozivanjem na “branitelje” i polaganjem vijenaca nekome bili pokriće za isprazna obećanja, promašene investicije, bezgranično zaduživanje, zlouporabe i samovolju koji idu na uštrb razvitka, političke i gospodarske stabilnosti Hrvatske države.
A Župa dubrovačka je tu među perjanicama!
* * * * *
Manjem je broju Župljana poznat sustav upravljanja ovom Općinom. Dublje analize i istraživanja otkrivaju nepobitne činjenice o zabrinjavajućem načinu trošenja sredstava poreznih obveznika, pomanjkanju ideja, znanja i temeljnih organizacijskih sposobnosti. To su puke činjenice za koje smo, iako nam zakon to jamči, posljednjih dana uskraćeni.
Dubrovački demokratski sabor 
Domovinski pokret 
ŽUPKA
Takvom (neodrživom) općinskom ustroju mogao bi uskoro doći kraj. U posljednje dvije godine imali smo sreću da je u općinskom vijeću radilo nekoliko mladih ljudi koji su, ne mireći se s postojećim stanjem, pokrenuli župsku političku scenu na koju iz dana u dan stupa sve više ljudi. U tim i takvim ljudima našao sam motiv za naslov članka. Vidim ih kao simbol rađanja “Župskog Imperijala” koji će obraniti Župu od najezde, kako je pok. Bruno Bušić napisao (citat): “A kad se rodi Hrvatska vidjet ćete kako tek naši kradu. Svak nas je stoljećima krao i potkradao, a najteže i najgore će biti kad nas naši budu krali te prodavali svjetskim jebivjetrima i makro lopovima”.
ŽUPLJANI!
Izađimo u nedjelju na izbore. Glasujmo za opciju koju sami odaberemo kao vjerodostojnu. Prije nego zaokružimo broj na listiću promislimo dobro, jer kad se u budućnosti budemo gledali u zrcalu da ne bi ugledali svoju djecu i unučad kako nas proklinju.
