U prošlu nedjelju, 25. travnja, prošetao sam do Srebrenog dati potpis svim političkim opcijama koje su se odlučili pojaviti na skorim izborima u svibnju. Prizor koji sam zatekao netko od prisutnih je dobro nazvao malim festivalom demokracije. I zaista, posebno u Župi, prekrasno je vidjeti ljude koji su se odlučili boriti za poziciju da svojim zalaganjem i radom u Općinskom vijeću učine boljim našu općinu. Valjda je došao kraj strahu od političkog angažmana, valjda su ljudi shvatili da su „oni na vlasti” jaki samo toliko koliko smo mi ostali slabi i neorganizirani.
Jedan do drugoga, u atmosferi prijateljstva, šale i suradnje, bili su Domovinski pokret, Dubrovački demokratski sabor i Župka. Igrom slučaja svaku stranku zastupao je po jedan meni posebno dragi župljanin. Vlaha Kristovića poznam već više godina, Iva Žeravicu sam upoznao kroz vaterpolo a Antuna Bašića preko politike ali i obiteljskih veza. Naravno, odmah sam zamislio kako bi bilo lijepo razgovarati s njima o projektima za bolju i ljepšu Župu. Kako bi bilo lijepo s ponosom predstaviti općinske predstavnike nekome od mnogih prijatelja iz inozemstva.
Upadalo je u oči odsustvo jedne političke stranke. Oni valjda potrebne potpise dobiju bez potrebe izlaska među ljude od kojih su se, kažu mnogi župljani, odavno otuđili u deliriju iluzije svemoći. Sigurno su prikupili potrebne potpise ali ovi razdragani i u veselju prikupljeni potpisi na malom festivalu demokracije vrijede deseterostruko. Oni ne predstavljaju samo formalni potpis, nego i nadu da se može drukčije, ljudskije i puno, puno bolje.
