ili Župski Ho Ši Minov put
Dva puta tjedno pođem kod prijatelja na kafu u Zakulu. Do odredišta me čekaju (preko)brojni uspornici za koje, osim ispred stare i nove škole, ne nalazim valjanog razloga. Najnoviji su osvanuli ispred ljekarne vis-a-vis nove škole na dijelu novouređene ceste Mljekara – Mandaljena.
Nešto dalje vozimo se preko niza uspornika od kojih je većina oštećena već dulje vremena (slika 1).
Skretanjem lijevo kod crkve Sv. Mandaljene dolazimo na svježe asfaltiranu cestu s nogostupima na obje strane. Južni ima i ogradu pituranu u “tradicionalnu” plavu boju.
Pred prvim desnim zavojem skoro kao po pravilu nailazim na semafor kojemu se upravo gasi zeleno i pali crveno svijetlo.
Iako je rosila kišica, vrijeme od 3-4 minute iskoristio sam na obilazak gradilišta na rekonstrukciji ceste LC 69050 na dionici od Male rijeke do rijeke Tarante. Raskopana cesta uzduž i poprijeko nije zaštićena niti trakama, a da i ne govorimo o propisanoj drvenoj ogradi koju na izlazu iz jednog dvorišta zamjenjuje drvena paleta poduprta gredicom (slika 2).
Prema službenim podatcima iz Općine, ugovor o rekonstrukciji potpisali su 9. prosinca 2020. načelnik Silvio Nardelli i ravnatelj Županijske uprave za ceste Ivo Kaštelan s izvođačem radova tvrtkom MANI – CO. Za poslove nadzora izabrana je tvrtka Terra d.o.o.
Četiri mjeseca od početka rekonstrukcije dionice ceste dužine 120 metara na kojoj su ugovoreni radovi izgradnje dva kolna traka, nogostupa, javne rasvjete i rješavanje oborinske odvodnje ukupne vrijednosti radova od 1.380.000,00 kn zatekao sam bez radnika i u jako ružnom, tužnom pa i opasnom stanju.
Metar na dan, a kraj se ne nazire! Očito da je priprema “projekta” bila po ustaljenoj špranci općinskog vodstva.
Po izjavama nekolicine stanovnika koji žele ostati anonimni, prekid radova nastao je zbog zahtjeva Hrvatskog telekoma i HEP-a o potrebi ozbiljnijeg pristupa dijelu radova koji su ugrozili optički kabel HT-a i niz elektroinstalacijskih priključaka, te doveli u pitanje kako samu infrastrukturu tako i sigurnost stanovnika ovog dijela općine.
Na kameni zidić s jugozapadne strane koji se proteže uz cestu prema Taranti naslanja se betonski zid koji izgledom i gabaritima odudara od prirodnog okoliša. Neće ga se moći obložiti prirodnim kamenom jer je u produžetku kamene fasade postojećeg kamenog zidića (slike 4 i 5).
Općina je i u ovom projektu bez prethodne suglasnosti na jednom dijelu ceste zahvatila zemljište u privatnom vlasništvu. Prvo je poslan bager, a nakon što se vlasnik pobunio stigli su i općinski pregovarači.
Sve ukazuje na još jedan ad-hoc predizborni projekt koji će se začetnicima ove improvizacije vratiti kao bumerang. Iz stanja na cesti i ispod ceste (šuma isprepletenih kabela, elektroinstalacija, vodovodnih i odvodnih cijevi) razvidno je da ga ni tvrtka koja gradi Pelješki most ne bi završila do 16. svibnja 2021.
Upravo zbog toga mještani strahuju da će se preostali poslovi nestručno privesti kraju. Jedan od istaknutijih mještana u prolazu se našalio pitajući:
– Kad su izbori?
– 16. svibnja – odgovoriše mu.
– Znači da će svečanost završetka radova biti najkasnije 15. svibnja – dobaci im on preko ramena i nastavi prema Starom mostu.
Iako ne prolazim prečesto, zbilja su spori, dosadni, užasni. Jadni mi s ovakvim izvođačima, ali i onima koji ovakve “festivale” ugovaraju.