“Hrvatsko proljeće” 1971.
Prošlo je 50 godina od kada se partijsko vodstvo tadašnje SR Hrvatske predvođeno Savkom Dabčević-Kučar i Mikom Tripalom uz pomoć intelektualaca Vlada Gotovca i braće Veselica, te studentskih vođa Dražena Budiše i Ivana Zvonimira Čička usprotivilo unitarizmu u bivšoj državi tražeći reforme gospodarskoga, kulturnog i političkog života.
29. studenoga 1971. godine tadašnji je predsjednik na sjednici CK SKJ u Karađorđevu brzo obračunao s vodstvom “proljećara” poslavši Savku i Miku u političku mirovinu, a vođe intelektualaca u zatvor. Sve je popratio čuvenom rečenicom – Prije će Sava početi teći uzvodno, nego Hrvati dobiti svoju državu.
Predsjednik se tadašnje države prevario. Sava nije potekla uzvodno, a 20 godina kasnije dobili smo dragu nam državu Hrvatsku za koju je pok. predsjednik Tuđman, na jednom skupu nakon međunarodnog priznanja, u oduševljenju izgovorio – Imamo svoju Hrvatsku, naša je i bit će onakva kakvu sami želimo.
Izgleda da su neke manje grupe i grupice krivo shvatile dio rečenice “kakvu sami želimo” pa su Hrvatsku uredili po svojoj mjeri, a ostalima kako bude. Ako volimo Hrvatsku, a volimo je, krajnje je vrijeme početi je uređivati pa i tamo gdje neće biti lako. U Župi dubrovačkoj primjerice.
“Župska politička, kulturna i gospodarska jesen” od svibnja 1997. do svibnja 2021.
Vratimo se na trenutak u 1971. i prisjetimo odvažnosti tadašnjih republičkih partijskih vođa koji su se usprotivili vrhu partije bivše države poznate po tome što je i naivnija suprotstavljanja kažnjavala smrću, strogim zatvorom i prisilnim radom. Projekcija takve hrabrosti nemoguća je na snishodljivo ponašanje župskog općinskog vodstva koje se ne suprotstavlja nekoj vrsti “neounitarizma” i “demokratskog centralizma” nadređenih vlasti. Naprotiv, bespogovorno im služe na štetu stanovništva koje ih uporno izabire.
1. veljače 2019.
Potpuna se poslušnost, nemoć i nesnalaženje očituje na svakom koraku. Od županijskih ureda, ministarstava do predsjednika VRH doživljava nas se kao neravnopravne sugovornike koji se zadovoljavaju obećanjima i deklarativnim podrškama.
Na sjednici sa slike desno Župljani su doznali da kongresni centar odlazi na Babin kuk, Kupari idu svojim tijekom, a brza cesta do zračne luke je u planiranju. Dok su se tih dana po Županiji dijelile 4,5 milijarde kuna, naši su općinski čelnici tom prigodom zamolili da se pravednije dijele sredstva za vatrogasne službe te da bi sredstva za DVD Župe dubrovačke trebala biti veća!
Trenutno se u našoj županiji investira oko 700 milijuna kuna u luke i lučice, mule i muliće, a naša općinska vlast priopćava kroz medije kako će u suradnji s Lučkom upravom rekonstruirati svjetionik na mulu u Srebrenome što ne spada u općinsku obvezu nego poduzeća PLOVPUT d.o.o. u 100% vlasništvu Republike Hrvatske.
Ravnatelj SAFU-a Tomislav Petric istaknuo je kako oni kao Središnja agencija na području županije Dubrovačko-neretvanske trenutno provode 29 projekata vrijednosti 6,8 milijardi kuna.
– Gospodo i stranačke kolege, mi bi mogli od tih 700 milijuna kuna, da ne spominjemo onih 6,8 milijardi, odvojiti nekih 150 milijuna kuna i izgraditi kompletan kanalizacijski sustav od Plata do Brgata na način da fekalije ne idu u more nego da se pročišćavaju, a reciklirana voda koristi za navodnjavanje Kuparskog polja.
Ali ne. Neće, ne znaju, ne smiju, prestrašeni su? I tako već 24 godine.
A moglo se samo je trebalo htjeti i znati. Budući se ne zna trebalo je pitati kolege iz Grada tko njima izrađuje projekte i aplicira za EU fondove.
“Karoca gre” pjevalo se do lani po hodnicima i kancelarijama općine zahvaljujući turizmu i uz podršku mudre izreke J. Dresdena – Kad se lijepo upakirana gomila laži uspije prodati narodnim masama polako i sustavno tijekom nekog vremena, onda se istina smatra totalnom besmislicom, a onaj koji ju propovijeda – totalnim luđakom”.
Izgleda da je to prošlo-svršeno vrijeme jer na pomolu je
“Župsko proljeće” 2021.
Župska stvarnost i istina toliko su bolni da naglo prodiru u svijest većine ljudi i ubrzano potiskuju čarobnu formulu laži na koju nekoliko “totalnih luđaka” godinama upozorava.
U posljednje vrijeme u javnosti susrećemo mlade, školovane, vrijedne i inteligentne Župljane kojima je dosadila uloga nijemih promatrača pa su, uz kap korone koja je prelila čašu nezadovoljstva, odlučili progovoriti i djelovati. Dugo su bili skriveni, razjedinjeni, nepoznati. Ne slučajno. Okolnosti su ih potaknule da izađu iz anonimnosti i traže dovođenje u red gospodarskoga, kulturnog i političkog života u našoj općini.
Sve je više onih koji su konačno spoznali da će uskoro sudbinu “Župskog proljeća” i budućnost ovog kraja odrediti razum i zajednički interes svih punoljetnih stanovnika od Brgata do Plata. U protivnom ćemo se suočiti s nesagledivim posljedicama koje će od većeg dijela Župe napraviti prostor nepoželjan za život.
Mali je broj onih koji bi se danas usudili reći – Prije će Taranta početi teći prema Postranju nego će Župa dobiti novu vlast.
