Za potrebe izgradnje hidroelektrane u Platu (1960-1965) jugoslavenske su vlasti iz ostavštine kap. Iva Račića među ostalim oduzele 76751 m2 zemljišta i ljetnikovac Đovaninovo s pripadajućim vrtom površine 561 m2.
Imanjem je do osamostaljenja Hrvatske upravljala Elektroprivreda bivše države. Od tada imanje Đovaninovo polako propada dok su istovremeno nestajale vrijednosti primjerice dvanaest kamenica za ulje, nekoliko rezbarenih kamenih klupa iz vrta, nepoznati broj kamenih kelona, a dio kamenih igala i danas leži uz drvored ispred ljetnikovca. Neke su vrijednosti nestajale, a neke zubom vremena propadale.
Hidroelektrana u Platu ima veliki doprinos u energetskom gospodarstvu Hrvatske. Sagrađena je u ona vremena na način koji se tada držao kao “normalan” i na način s kojim je veliki broj Župljana ostajao bez zemlje zbog “interesa radničke klase” kako zbog hidroelektrana tako i odmarališta koja su od 60-tih godina prošlog stoljeća na velika vrata ulazila u samo priobalje Župske vale.
Upravni odbor Zaklade kapetana Iva Račića podnio je 24. lipnja 1997. godine Zahtjev za naknadu odnosno povrat oduzete imovine. Novu nadu donosi Zakon o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine koji je, uz pročišćeni tekst, stupio na snagu 1. siječnja 2020. godine.
Poželimo sreću Zakladi kako bi što prije dobila spor, ispravila veliku nepravdu, obeštetila pravne sljednike Zaklade kapetana Iva Račića, a ljetnikovac Đovaninovo moguće prenamjenila u muzej i kapetanovu zavičajnu kuću.
Epilog bi ove priče mogao ublažiti tužnu sudbinu o kojoj po predaji mještana Plata gospar Tonći Duplica piše: “Čuo sam od starih kako u Đovaninovu straši da se vidi čovjek u bijelomu vestitu s klobukom i kanoćalom na prsima, kako šeće po taraci. Ja o tome nemam nekoga posebnoga suda već naprotiv zazivam spokoj i mir dušama pokojnih vlasnika. Držim da se okreću u grobu videći što im ovi danas rade i na koji način arču njihovu nekadašnju, mukom stečenu imovinu. Žalosno”.
* * * * *
Od Đovaninova u Platu, preko Kupara, Doma, Mljekare pa do Blagajne u Mandaljeni previše se poredalo tužnih sudbina imovine naših župskih predaka. Nacionalizirano, eksproprirano, pod prisilom “prodano” ili stvarno prodano je puno toga što već više od 25 godina čeka stvarne investitore, obnovu, pravicu i povrat otetoga.
Za neke bi se moglo reći kako bi bilo bolje (slučaj hotela Mlini i Pensiona Lucič) da ih nikada nisu ni dočekali
što se ne bi moglo reći za niz hotela i bivših odmarališta uglavnom u neposrednoj blizini luksuznog hotela Sheraton.
Nešto slično dokumentarnom filmu “Two hours from London” autorice Jill Craigie, spretni bi snimatelj mogao napraviti film “Two minutes from Sheraton”. Prvi govori o uzrocima, po autorici Jill Craigie rata, a po meni agresije, dok bi drugi mogao vjerno dokumentirati posljedice i period od 25 godina zavrzlama oko ugovora o sukcesiji među državama, pretvorbi i privatizaciji, prodajama i kupovinama uglavnom nepostojećim novcem, sve to uokvireno uz sposobnost, poduzetnost i ugled općinskih nadležnih tijela.
Jedan portal 3.11.2014. piše: Na krajnjem jugu Hrvatske, u Srebrnom (Župa Dubrovačka), nalazi se ruševna zgrada odmarališta Srbija.
Imovinsko-pravni status ovog odmarališta riješen je nedavno. Na njegovom mjestu planira se gradnja hotela Srebreno.
Sarajlija Kenan Zuković piše: Pet duluma zemlje, iznad hotela Orlando, darovao je grad Dubrovnik sarajevskom preduzeću Vodovod i Kanalizacija koji sagradiše odmaralište Jahorina.
Danas ćete pronaći ostatke Jahorine među lovorikama koja prekrivena bršljanom samo što ne padne na Hotel Župu poznatiju po obračunu komunalne naknade.
Uz more južno od Sheratona zgrada “Dušanka” čeka rješavanje imovinske zavrzlame “pravnih sljednika”, a vis-à-vis ulaza u hotel Sheraton su ruine bivšeg odmaralište SUP-a BiH čija je sudbina još nepoznata.
Najveći bi problem takvom filmu bio u koji od specifičnih oblika filmske umjetnosti ga smjestiti.
Možda strave i užasa? Ili onaj u koji je svrstan Let iznad kukavičijeg gnijezda?
* * * * *
O Kuparima je skoro sve rečeno. Od 13. ožujka 2020. od kada su novi investitori “uvedeni u radove”nije napravljeno ništa, a tko zna i hoće li u dogledno vrijeme. Nedostaje informacija kad već jednom dođe do rušenja Goričine, Kupara II i Pelegrina, na koje će se odlagalište sav taj silni građevinski materijal deponirati.
Ako odlagališta za tu namjenu poslije 16. svibnja 2021. u Župi uopće bude.
