- dio – Zaklada kapetana Iva Račića
“Izvor istine izvire iz rada i ona neka bude izgled izabranome”– kap. Ivo Račić
Od ranog mi je djetinjstva Plat bio drag. Pomalo mističan i drugačiji od ostatka Župe zbog važnosti koju je pokojna majka pridavala odlasku u svoju rodnu kuću “Pod Maslovo” na festu Svetoga Ivana. U ona je vremena po malo jačem maestralu kuću oplakivalo more i mi smo, tipično za tadašnju djecu, pretrčavali ispred valova pokušavajući na drugu stranu doći suhih noga. Jedan smo se put udaljili par stotina metara u smjeru istoka i provlačeći se kroz nekakvu zarđanu ogradu došli do prekrasne kuće na osami u kojoj nitko nije živio. Bio je to ljetnikovac brodovlasnika i kapetana Iva Račića.
65 godina poslije u rujnu 2020. zaputim se u Plat slikati poneki lijepi detalj za Župu danas. U Župi je preostalo još nekadašnjeg sklada prirode uz starinske puteljke i dosta kuća koje odolijevaju najezdi inoxa, stupića, lanaca, parkirnih rampa i betonskih gljiva. Trudeći se otkriti što više takvih motiva nađem sebe kako kao privučen magnetom koračam prema Đovaninovu.
Ljepota zgrade i okolne prirode izaziva nove i nevješte amaterske slike. U prostranom i pristojno uređenom vrtu lako je zamisliti nekadašnji glamour gospodskih okupljanja obitelji kap. Račića i njegovih uzvanika.
Bajka prestaje na izlaznim vratima prema istoku kod kojih se ponosno ističe tabla s natpisom HEP.
Neočekivano veliki odaziv posjetitelja na kratki članak o tužnoj sudbini obitelji Račić potiče na temeljitije istraživanje povijesti s naglaskom na sudbinu Zaklade kap. Iva Račića, a ispod objavljene slike zapadnog ulaza u ljetnikovac gospar Tonći Duplica iz Plata napiše osvrt: “Dobrojutro. Da, sjeverni ulaz u sada devastirani ljetnikovac pok. brodovlasnika Iva Račića “Đovaninovo” u vlasništvu je HEP-a”!
HEP, Elektra, devastirani ljetnikovac … ne razumijem!
Pored dostupne literature uvijek je poželjno poslušati sjećanja naših starih koja se prenose s oca na sina. Tako me, na zamolbu, primio gospar Tonći Duplica koji uredno bilježi događaje, ljude i ljudske sudbine u svome rodnom Platu. Dobar dio njegovih zapisivanja oblikuju sliku onoga što iz suhoparnih sudskih spisa nije uočljivo.
Kap. Ivo Račić umro je iznenada 23.03.1918. godine. Potpuna tragedija obitelji Račić nastavila se u istoj godini jer 13.12.1918. godine u Rimu umire njegova kćer Marija udata Banac, koja je doputovala u Italiju njegovati bolesnog brata Eduarda. Dva dana iza sestre Marije umire i Eduard. Uzrok smrti najvjerojatnije je španjolska gripa koja je te godine harala Europom. Obiteljska tragedija završava smrću Marije Račić udove Iva 29.12.1919. godine u Trstu.
U oporuci koju je Marija Račić sačinila u Trstu 27.08.1919. godine određuje općim baštinikom ” … Pomorsko trgovačku akademiju koja će se ustanoviti u Dubrovniku i nositi će ime moga muža, Iva Račića, na njegovu uspomenu”.
Imenujući za izvršitelja oporuke dr. Mišu Kolina Marija udova Račić je očito izabrala osobu u koju je imala neograničeno povjerenje. Na žalost, u brojnim spisima koji su se odnosili na upravljanje Zakladom stoji da je dr. Kolin svoju imovinu povećavao u onom razmjeru u kojem se smanjivala imovina ostavštine Marije udove Račić kojom je on neograničeno upravljao.
Nakon drugog svjetskog rata dr. Miše Kolin je uhapšen, osuđen na 7 godina zatvora i konfiscirana mu je cjelokupna imovina. Od 28.09.1946. godine dr. Miše Kolin je izdržavao kaznu u KPD u Lepoglavi. Odlukom Prezidija Sabora NRH 1950. godine je pomilovan i pušten na slobodu. Izgleda da je ovo pomilovanje rezultiralo dogovorom vlasti i dr. Kolina da ga se pusti na slobodu, a on će “osloboditi” deponirani iznos funta sterlinga u Londonu što bez njegovog potpisa nije bilo moguće.
Iza toga dr. Miše Kolin odlazi u Francusku gdje i umire 26. listopada 1958. godine.
* * * * *
Dana 8.03.1947. g. donesena je odluka da je vrhovna zakladna vlast Ministar pomorstva FNRJ, a Upravnim odborom kao predsjednik rukovodi dr. Zvonimir Stojković.
I tako je malo po malo Zaklada i preostala imovina kap. Iva Račića stigla u “prave ruke”.
Plemeniti kap. Račić, po riječima Tonća Duplice, namjenski je samo u svrhu školovanja pomorskog kadra ostavio 250.000 funti sterlinga u zlatu. Iz tog iznosa su se trebali školovati svake godine jedan pomorski kapetan i jedan strojar s prvenstvom izbora studenata iz Plata, pa Cavtata, a ako nije bilo kandidata iz Plata i Cavtata onda iz šire okolice. Trajalo je to do “oslobađanja” deponiranog iznosa iz banke u Londonu.
Treba priznati da je sredstvima Zaklade financirana izgradnja (1952.-1954.) Pomorske škole u Dubrovniku.
Nije ispoštovana statutarna odredba Zaklade “Da bi se sačuvala trajna uspomena na ime nosioca Zaklade kapetana Iva Račića i utemeljicu Zaklade Mariju udovu Račić pok. Iva postaviće se u glavnoj zgradi škole vidan spomen-znak”.
Kao učenik i student Pomorske škole u Dubrovniku mogu posvjedočiti: Niti je znak postavljen niti se škola zvala po imenu dobrotvora kap. Iva Račića. Očekivano je to od komunističko-socijalističkog sustava koji je vladao u FNRJ / SFRJ. Njima je kapetan Ivo Račić bio “klasni neprijatelj”.
Nije očekivano da naša demokratska Republika Hrvatska ne ispravi učinjene nepravde i u potpunosti ne ispoštuje oporuku obitelji kap. Iva Račića jer je 26.11.2018. godine u Saboru RH usvojenu ODLUKU O PROGLAŠENJU ZAKONA O ZAKLADAMA potpisala tadašnja predsjednica Kolinda Grabar Kitarović.
Uz stipendije Zaklade Pomorsko trgovačke akademije “Ivo Račić” koje se dodjeljuju izvrsnim studentima došlo je i vrijeme da Pomorska škola u Dubrovniku nosi ime svoga dobrotvora.
Nije valjda kap. Račić i ovoj vlasti klasni neprijatelj jer jasno ostavlja napisano: “Izvor istine izvire iz rada i ona neka bude izgled izabranome”.
* * * * *
Izvori:
Povijest Zaklade Pomorsko-trgovačke akademije Ivo Račić – autor Nikša Raspopović
O dubrovačkom pomorstvu nakon pada Republike do I. svj. rata – autor Miljenko Foretić
Osobna arhiva gospara Tonća Duplice
