Zahvaljujući gosparu Duplici većina Župljana koji čitaju Župu danas tek će sad saznati da zgradu na slici Plaćani zovu “Đovaninovo” i bila je vlasništvo pok. brodovlasnika i kapetana Iva Račića (1845.-1918.)


Rođen je u Platu 12. kolovoza 1845. U mladosti zajedno s bratom Ilijom unajmljuje manji brod na jedra, a nedugo iza kupuju mali jedrenjak. Na vrijeme je uvidio prednosti brodova na parni pogon pa je uz pomoć nekoliko bogatih Dubrovčana nabavio najprije mali parobrod „Cavtat“ koji je plovio na relaciji Dubrovnik – Cavtat. Nakon toga je nabavio parobrod „Ston“, a potom i „Gruž“. Prvotna putovanja Dubrovnik – Cavtat proširio je na relaciju Gruž – Ston, te time povezao Dubrovnik i okolicu redom vožnje određenim prvim putničko-teretnim parobrodima.
Prvi je u Dalmaciji pokrenuo akciju za osnutak domaćeg parobrodarskog društva duge plovidbe, pa je tako prvi parobrod duge plovidbe bio „Oskar“. Umro je u Zagrebu 1918., a njegova supruga Marija Račić koja je Oporukom izrazila volju prije godinu dana preminulog joj muža Iva Račića, tako da je veliki dubrovački dobrotvor cijeli svoj imetak ostavio gradu Dubrovniku s izričitom odlukom za osnovati „Zakladu Ivo Račić“ iz čijih su se prihoda kasnije izgradila Pomorska škola, te se i danas dijele stipendije i potpore učenicima. U oporuci stoji: „Općim baštinikom cijele moje imovine imenujem Pomorsku trgovačku akademiju, koja će se ustanoviti u Dubrovniku i nositi ime moga muža Iva Račića na njegovu uspomenu”.

Ukoliko je izričitom odlukom cijela njegova imovina ostavljena Gradu Dubrovniku kako to da je zgrada “Đovaninovo” danas vlasništvo Elektre iz Zagreba?
U brojnim člancima, koje možete naći na internetu, između ostalih nailazim na članak Globusa iz 2013. godine – Prokletstvo Račića: Kako su ukradene milijarde cavtatskih brodara (Cavtatskih?)
Do 1918. Račići su posjedovali deset prekooceanskih brodova. Onda ih je pokosila španjolska gripa. Brodove i brojne vile Račićevih u idućih su desetak godina njihov zet Božo Banac i zaposlenik dr. Miše Kolin prebacili na sebe. Od imetka nije ostalo gotovo ništa… “
Malo po malo u vlasništvo “Đovaninova” dolazi Elektra iz Zagreba. Ulaziti u to kako je do toga došla Elektra bilo bi jednako istraživati porijeklo imovine u pojedinih viđenijih hrvatskih državljana od 1991. do današnjih dana pa ćemo taj dio preskočiti. Nejasno je kako se ikada moglo pobiti izričite i nedvosmislene stavke oporuke koju je pred smrt pohranila gospođa Marija Račić nedugo prije smrti u Trstu, 29. prosinca 1919. godine.
Poučeni iskustvima nekih drugih obitelji iz Hrvatske pa i Župe kojima je nakon II. svjetskog rata nacionalizirana imovina vraćena ili su novčano obeštećeni, postavlja se pitanje kako to da pravni sljednici obitelji Račić nisu tražili povrat ove vrijedne zgrade s pripadajućim zemljištem?
Nakon što je ispod slike s facebook stranice napisao gospar Duplica “sjeverni ulaz u sada devastirani ljetnikovac pok. brodovlasnika Iva Račića “Đovaninovo”, prenosimo i ovu sliku koju sam slikao ovoga ljeta, a koja vjerno prikazuje kako Elektra skrbi o ovom vrijednom zdanju.

Možda je u pravu Župljanin koji mi je neki dan rekao: “Pretvaramo se u Šupu dubrovačku”.
Do kad?