Možda samo mlađima treba ispričati što je bio već legendarni Župski karnevo. Početkom osamdesetih godina uspjelo se u namjeri da se udruže više malih karnevala u jedan veliki. I samo to je bio poduhvat vrijedan divljenja. Ali otišlo se, ne jedan, nego puno koraka naprijed. Naš Karnevo je postao jedan od najznačajnijih u tadašnjoj državi a o njemu se čulo čak i u inozemstvu.
Karneval vjerojatno potječe od rimskih bakanalija i saturnalija ali se temelji i na vjerovanju gonjenja zlih sila, što ga i u današnjim političkim okolnostima posebno aktualizira. Socijalna dimenzija karnevala se očituje kroz društvenu kritiku a upravo to je bila osnovno obilježje Župskog karnevala. Dodatna vrijednost je svakako da se ta kritika pojavljuje u razdoblju komunizma kojeg nije baš krasio smisao za humor. Ali ipak, jedna manja grupa duhovitih ljudi je tijekom desetak godina nemilosrdno i simpatično „udarala” po „moćnicima” i nasmijavala narod. Oni inteligentniji i duhovitiji „moćnici” su se isto tako zabavljali, pa i na svoj račun. U jednom trenutku je čak postao prestiž biti tema Župskog karnevala, jer ako te nisu spomenuli onda nisi dovoljno značajan.
I tako je desetljećima naš Karnevo, kroz humor i šalu, ne samo definirao prostor u kojem je nastao, nego ga čak donekle i oblikovao. U tome i jest smisao karnevala. Odnosno, karneval je jedan dio godine gdje je uglavnom sve dopušteno. Narod će dobiti priliku da se napokon slobodno izrazi kroz šalu i uputi, manje ili više, zaslužene kritike onima koji su inače nedodirljivi. A nedodirljivi će osjetiti puls naroda i, prema tome, možda malo prilagoditi kurs i provjeriti pokazuje li im busola još uvijek ispravno sjever ili ne.
Netko mlađi će se upitati kako je moguće da u komunizmu nije bilo cenzure. Naravno, bilo je pokušaja, ali u suštini Karnevo je ostao slobodan. I tako je to bilo u „mračnom” dobu komunizma za kojeg, da se razumijemo, pisac ovih redaka nema baš neke simpatije.
Međutim, nakon Domovinskog rata, i uspostavljanja toliko sanjane i željene slobode i demokracije, na površinu će isplivati opet ono loše u čovjeku, to jest želja za kontrolom, zabranama i dozvolama prema poslušnima. Naime, nije teško zaključiti da sami po sebi nisu apsolutno loši ni komunizam ni kapitalizam. Lošim ih čine samo ljudi koji ih provode i prilagođavaju nekim svojim oportunističkim ciljevima.
I tako je 2012. godine izvršen „državni udar” na tadašnje uspješno i na pozornicama dokazano vodstvo karnevala, kroz pokušaj nametanja cenzure, pa je naš Karnevo postao marioneta u rukama lokalnih „faraona”. Naši mali moćnici su, zahvaljujući tome što mogu odlučivati kako se troše naši novci, odlučili zauzdati šale i škerce, koje su stvorili upravo oni župljani iz čijih džepova se novci i slijevaju u općinsku blagajnu. Svaki župljanin – koji je kroz sve te godine, sudjelovao u Karnevalu, rado ga slušao, čekao sa zdravicom itd. – kroz taj dugogodišnji referendum je odlučio da mi hoćemo baš takav Karnevo. Ne boli toliko što su ga ukinuli, nego što su to učinili s našim novcima i s moći koju su dobili na demokratskim izborima, ali ne da ukidaju karnevale nego da rješavaju probleme. A kako rješavaju probleme o tome već duže vrijeme pišemo.
Srećom, i ta cenzura jako dobro definira one ljude koji su zabranili satiru Župskog karnevala, ali ne na simpatičan karnevalski način, nego na onaj najgori, prizemni, podmukli i kukavički. Jer kada nemaš argumentacije tada je tvoj odgovor: „Zato što sam ti rek’o da ne može!”
Ali odgovor na prethodnu nasilnu i neargumentiranu tvrdnju postoji. Jako je skup ali zvuči otprilike: „E pa može!” Zato je nastao Župski karnevo 2.0 (u ilegali). Ovo je samo skromni početak nekolicine entuzijasta a ova godina će pokazati žele li župljani Župski karnevo 2.0, kroz kojeg će se slobodno šaliti na tuđi i svoj račun, i koji će, u drukčijim vremenima i na drugi način, ponovo određivati i oblikovati prostor u kojem živimo.
