Da li je Roosevelt bio u pravu kada je rekao da demokracija ne može funkcionirati ako birači ne znaju mudro izabrati, zbog čega je smatrao da je najbolja zaštita demokracije obrazovanje i informiranje?
Možda je bivši predsjednik USA i bio u pravu za ostatak svijeta ali kad su Župljani u pitanju svakako je u krivu. Zašto? Pa zato što u Župi imamo veliki postotak obrazovanih i visoko obrazovanih, Općina na “informiranje” godišnje daje oko 280.000 kuna, a od demokracije nema ni “D”.
Kako objasniti a da i to, kao i ostalo što se piše na ovom blogu, ne bude protumačeno kao zloća? Teško, ali pokušajmo.
U filmu Der Staat gegen Fritz Bauer, snimljenom po povijesnim činjenicama, glavni protagonist Židov dr. Franz Bauer nikada nije prežalio što je pokleknuo pred nacistima i zbog toga bio nagrađen puštanjem iz logora, govori svom suradniku: “Čovjek se nikada tiraniji ne smije pokloniti Karl, nikada”.
Mi živimo u demokratskoj državi s podznakom župske demokracije koja se ni po kojoj osnovi ne može uspoređivati s periodom najcrnjeg dijela njemačke povijesti. Ipak, jednostavno je faktografski dokazati da živimo pod okolnostima zabrinjavajuće destrukcije i svojevrsne tiranije čije se posljedice već osjećaju. Ukoliko se ovako nastavi biti će po Župu pogubne.
* * * * *
Ovih dana prijavili su mještani Josipovca u Općinu da je stari most na rijeci Taranti (izgrađen 1873.) ugrožen i prijeti mu urušavanje. Po izjavi nazočnoga mještanina dobiju od općinskog čelnika odgovor: “Boli me ***** za stari most”. Ova je prostota kap mora izvučena iz oceana komunikacijskog standarda našega načelnika koja, vidi župskog li čuda, neće preliti čašu niti kod onih kojima je upućena. Dapače, mlađi sudionik inače intelektualac s VSS govori starijemu s VŠS kako nije poželjno pred izbore iznositi probleme starog mosta, potoka i livada uz Tarantu oko koje puno mutne vode teče.
To je srž župskog problema. Nove nade i očekivanja nasuprot višekratno potvrđenoj realnosti.
Po Hrvatskoj su u zadnje vrijeme u modi nove poštapalice među kojima se sve češće ističe “medijski linč”. Ponajviše ga upotrebljavaju ljudi iz različitih hijerarhija izvršne vlasti kojima su još uvijek usta puna hvale o stečenoj slobodi govora kao krunskom dokazu demokracje u Hrvata.
Primjer medijskog linča suprotnog predznaka nedavno je došao od općinskih dužnosnika dvije najjužnije općine koji se “osjećaju pozvani” iznositi svoje mišljenje o nečemu što bi trebalo prepustiti nadležnim državnim institucijama. Na stranu to što je istraga utvrdila suprotno njihovim stavovima i izjavama. Podsjeća nas to na već viđeni istup visokog županijskog dužnosnika koji se 2009. godine “osjetio pozvan” u medijima osvrnuti na nes(p)retan izračun komunalnog doprinosa za jedan hotel u Župi, te javnosti iznijeti svoj stav o nedužnosti osumnjičenika. Bio je to i dobar povod za nasilno otimanje besplatnih primjeraka Glasa grada s pultova blagajna i trafika.
Većini je promaklo da je u početku riječ “informiranje” stavljena u navodnike. Nije slučajno. Informiranje u našoj općini svedeno je na hvalospjeve o trivijalnim događajima, projektima i dostignućima kojih bi se u razvijenim zemljama sramili. Kritički članci ili osvrti su nepoželjni ako ih je ikako moguće izbjeći. To nije informiranje javnosti financirano i novcem poreznih obveznika koje bi dalo nepristrane informacije o svim zbivanjima već jednoznačna promidžba općinskih i županijskih nalogodavaca. Ako čitatelj u nekome od članaka napiše komentar koji nije u interesu naručitelja, taj se osvrt (komentar) briše i blokira dok članak ne pođe u zastaru (osobno iskustvo).
Pojedini neželjeni događaji (poplave, grafiti po školi, smeće, kanalizacija, otpad, …) se prešućuju pa čak i onda kad bi se o njima moralo pisati. Sve je podređeno prikrivanju istine o neželjenim pojavama, teškim promašajima i propustima u vitalnim segmentima života jedne civilizirane zajednice. Župljanima se svakodnevno serviraju članci tipa potpisivanje ugovora gdje Županija poklanja lift za invalide vrijednosti 100-tinjak tisuća kuna dok istovremeno milijarde kuna idu po ostalim općinama i gradovima u našoj Županiji.
Nama Župljanima ostaju “projekti” nogostupa okrunjenih betonskim polukuglama svako metar i po, čekaonice, prekobrojne javne rasvjete, željezni stupići, lanci, ležeći policajci koje mještani revno sakate, beton i spojna cesta JTC ulica Bruna Bušića koja se počela graditi 25.11.2020. a biti će završena do izbora. Da nema izbora s ovim bi tempom prije bilo gotovo groblje na Dupcu.
Sve ove članke o postignućima mi Župljani ne zovemo medijski linč. To mi doživljavamo kao testamenat Župskog karnevala koji traje 365 dana.
Upitna je osnovanost i pravo prozivanja medija od strane ljudi koji te iste medije koriste kao oruđe s ciljem očuvanja stečenih, uglavnom nezasluženih, položaja. Nikako da se dosjete kako svojim čestim istupima, objavama i “postignućima” dugotrajno linčuju cijelokupni medijski prostor Župe dubrovačke s uvjerenjem da baš svi Župljani imaju IQ veličine broja cipela koje nose.
* * * * *
