“Gdje ste bivši muzičari”, javlja se Zatonjanin dvojici rokera zabavljenih branjem aleksandrina. “Nema bivših glazbenika”, odgovaram, “jednom glazbenik – uvijek glazbenik”.
“Što ima nova u Župi? Jučer sam s malim bio prošetat po Kuparima. Da nije nesretne korone ne bi nikad ni vidio Kupare ovakve. Mali me pita: Tata, gdje smo mi ovo? Sine, ovo su ti Kupari. Tata, meni ovo sliči na Černobil”.
Umalo od smijeha nisam panuo s međe.
“Vi bi Župljani trebali ostavit Kupare kakvi jesu”, nastavlja Zatonjanin. “Ne ovakve, treba ono porušit i maknut materijal i očistit, ali ne gradit nove hotele. Što će vam novi hoteli. Imate ih dosta.”
Skalavajući se s međe rekoh: “Prijatelju moj, pa ti i ne znaš koliko si u pravu.”
***********
Župa je umorna od Kupara koji su postali nešto više od kompleksa spaljenih i uništenih hotela u jednom od najljepših kutaka na Jadranu. Za posljednjeg posjeta ovoj općini prije deset mjeseca predsjednik vlade Andrej Plenković izjavio je kako Kupari idu svojim tijekom. Ako je ovo taj tijek – dobro je.
Da, dobro je. Jer Župa u Kuparima ne treba ništa više od hotela Grand u stanju u kakvom je bio prije agresije 1991. Preostali prostor bivše VUU Kupara razumno je prenamijeniti u ono što je Župa nekad imala u izobilju, više nema, a u budućnosti će imati sve manje. Treba prirodni prostor za sadržaje koje je donijelo novo vrijeme i novi ljudi. Treba, slikovito promišljajući, zamjenu za Blagajnu koja je od Zavičajnog muzeja Župe postala kafana. Treba muzej, knjižnicu, izložbeni i ostale prostore za najosnovnije kulturne sadržaje i djelatnosti. Treba i šetnicu, jogging stazu, prostor za dječju igru sve u okružju preostale prirode.
Ne trebaju nova radna mjesta u imaginarnim resortima jer nemamo kadra niti za postojeće potrebe. Interes države od Kupara je zanemariv jer bi naknada za najam od 99 godina bila približna sredstvima državnog proračuna s kojim država jedva može preživjeti 1 dan. To pod uvjetom da se istovremeno ne pojavi kakva nova Josipa Rimac, JANAF i slični koji nas, pomalo ali sigurno, pretvaraju u centar za socijalnu skrb Europske unije.
Pri spomenutoj posjeti predsjednika Vlade općini ŽD istaknuto je (citat) “da će od 4,5 milijardi kuna za Dubrovačko – neretvansku županiju, iz projekta Unaprjeđenje usluga za djecu u sustavu ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja dječjeg vrtića Općina Župa dubrovačka dobiti 12.728.000 kuna iz Europskog socijalnog fonda”.
To je 0,28% od ukupnog iznosa.
Simptomatično je kako naša općina dobiva sredstva s pozicije “socijalnog fonda EU” dok kolač iz razvojnih programa pojedu gradovi i ostale općine. Rekli bi stari Župljani: “Baci kučku kost da ne laje”.
Naše je općinsko čelništvo tom prigodom predsjedniku Vlade trebalo priopćiti kako je udio stanovnika Župe u populaciji Županije oko 9% pa bi po linearnom izračunu od 4,5 milijarde kuna Župi dubrovačkoj trebalo pripasti 405 milijuna kuna ili 36.885 kn po stanovniku, a ne 1.157 kn socijalne pomoći.
Jasno je da Župa ne zaslužuje iznos od 405 milijuna kuna po najmanje dvije osnove. Prva je kako gradovi, primjerice Dubrovnik, imaju prijavljene projekte EU koji su ujedno i od značajnijeg državnog interesa, a druga je što naša općina nije prijavila niti jedan projekt za povlačenje sredstava iz fondova EU.
Za pretpostaviti je kako općinsko čelništvo u takvim okolnostima nije imalo odvažnosti iznositi zahtjeve o značajnijim sredstvima ali je propustilo izreći kako se odriču milijuna iz socijalnih fondova te da Župa zaslužuje Kupare kao svoje. Svojevremeno oteti od naših djedova i pradjedova danas se daju u bescjenje ali i dalje “idu svojim tijekom” i pomalo postaju Župski Černobil.
