Prolazi pomalo ova godina koja nas je bolno podsjetila da ne moraju uvijek teći med i mlijeko. Covid 19 ogolio je sve naše slabosti i pokazao koliko nam je potrebna dugoročna i održiva vizija razvoja, i to ne samo Župe dubrovačke. Nadam se da je barem nekima postalo jasno da turizam treba promišljati ne samo kao monokulturu, nego i kroz pripadajuće proizvodne djelatnosti.
Pozdravljajući se s ovom dramatičnom godinom, idemo prema još jednoj izbornoj godini, u kojoj će naša mala zajednica iznova odlučiti tko će je predstavljati u sljedećem mandatu. Imajući rečeno u vidu te vodeći računa o načelnikovom pozivu za „dostavljanje prijedloga za poboljšanje kvalitete života u Župi”, pravi je trenutak za sažetak stanja u Župi dubrovačkoj.
EU fondovi
Jedna od većih boljki ove općine je, bez ikakve sumnje, nekorištenje EU fondova za poboljšanje infrastrukture i podizanje kvalitete života građana. Samo jedan primjer, Općini Konavle EU sufinancira projekt „Izgradnja i opremanje reciklažnog dvorišta” ukupne vrijednosti od 5.797.122,50 kuna sa čak 4.500.000 kuna.
Kanalizacija
Problem kanalizacije, odnosno priključenja domaćinstava na kanalizacijski sustav, povezan je s prvim problemom, odnosno nekorištenjem EU fondova. Kao ilustraciju vrijedi spomenuti kako će Grad Dubrovnik projekt Aglomeracije, ukupne vrijednosti od gotovo 900.000.000 kuna, financirati većinom iz EU fondova.
Groblje Dubac
Groblje Dubac nezaobilazna je župska tema. Poznato je da je za još uvijek nezavršenu prvu fazu utrošeno oko 13.000.000 eura. Za usporedbu, hotel Sheraton, hotel Mlini, luksuzni bungalovi, zgrade Srebrenka, Supetar i Lovorka su koštali oko 80.000.000 eura. U spomenutim turističkim kompleksima, čija je gradnja i obnova najavljena 2014. godine, a završena nedugo kasnije, mnogi su turisti već prespavali. Kada će groblje biti konačno dovršeno, koliko će koštati druga faza izgradnje i kolika će biti konačna cijena groblja – to ćemo tek saznati.
Divlje deponije i kamenolom
Divlje deponije, kako i sama riječ sugerira, divljaju bez nade da će se nešto uskoro promijeniti. O razmjerima katastrofalnih posljedica za okoliš i gospodarstvo (turizam) možete samo nagađati promatrajući ih s prozora vaših stanova ili prolazeći cestom prema Gradu. Kamenolom i dalje radi, lomi brdo i proširuje tipično turističke vizure na radost i veselje građana Župe, Turističke zajednice, hotelijera, mnogobrojnih privatnih iznajmljivača i, naravno, turista. On je za našu malu općinu poput one čuvene miješalice za beton, znak napretka u dvorištu svake uglednije župske kuće.
Prostorni plan
Dugoročni prostorni plan koji bi odredio razvoj općine još je uvijek samo u našim razvojnim snovima. Kvalitetna infrastruktura ne može se planirati bez dalekovidnog prostornog plana. Župa, zbog svog zemljopisnog položaja i broja stanovnika, već ima potrebu za sadržajima i infrastrukturom grada. No, prostorni planovi, kao i Plan gospodarenja otpadom, ako vjerujete Načelniku, nisu važni. Oni „ništa ne rješavaju“. Zapravo, rješavaju puno toga, samo što onda Načelnik ne bi imao što „rješavati“.
Neobnovljeni turistički kompleksi
Turistički kompleks Kupara nas još uvijek sramoti i već godinama služi kao prigodna fasada lokalnih izbora. Nema sumnje da će se i ubuduće dovoditi „zainteresirane investitore“ i obećavati skori početak izgradnje još ljepših i još starijih Kupara. A hoće li posljednja takva investicijska priča završiti i na sudu, to ćemo tek vidjeti.
O Platu nećemo, zar ne?
Gospodarenje otpadom
O planu gospodarenja otpadom, koji još nije donesen unatoč zakonskoj obvezi, o recikliranju koje je u općini ispod 10% te o neshvaćanju problematike otpada već je opširnije bilo riječi u podcastu Župe danas „Neka pati kome smeta”.
Kultura
Kultura? Što je to? Svakom građaninu Župe treba biti neugodno pri pogledu na Konavle, broj konavoskih muzeja i galerija uz, naravno, ustanovu Muzeji i galerije Konavala . Naši Bogom dani prostori, poput ljetnikovca Beterina s pripadajućim zemljištem, idealno su mjesto za budući etnografski i povijesni muzej te dodatne sadržaje za izložbe, prezentacije kulturnih događanja i sl. Nažalost, od osnutka Općine te nekretnine nisu prenesene na općinu Župa, nego su još uvijek 1/1 u vlasništvu Grada Dubrovnika, a mjesto djetinjstva Ruđera Boškovića iz godine se u godinu, kamen po kamen, urušava. Ne zaboravimo Blagajnu u Mandaljeni u kojoj se u zadnje vrijeme, kako se može čuti, igra samo na karata, te Kulturno-informativni centar Antun Miloslavić koji vjerojatno čeka još jednu predizbornu kampanju.
Sloboda riječi
Za kraj, osnovni prijedlog za poboljšanje kvalitete života u Župi bio bi stvaranje takvog društvenog ozračja koji bi iznova dopustio ukinutu slobodu riječi u Župi dubrovačkoj. Život Župljana drastično bi se popravio kada bi mogli slobodno misliti i govoriti, bez straha od posljedica za profesionalni i privatni život. No, nije na onima koji su građanima oduzeli dostojanstvo da im ga vrate. Za to će se građani Župe morati sami izboriti, kako bi konačno nakon godina nazadovanja i stagnacije općina Župa mogla početi napredovati i razvijati se.
Zaključak
Ako ovaj nekompletni popis problema Župe dubrovačke ne zvuči kao „prijedlog za poboljšanje života u Župi“, već više kao kritika, treba upozoriti da svako poboljšanje kreće od uvida u ono što ne valja. Iz te kritike dobronamjerni načelnik lako će iščitati i prijedloge rješenja navedenih problema. Nadamo se da će svi oni koji su se odazvali na Načelnikov poziv biti pozvani u Općinu pojasniti kritike, ideje i moguća rješenja. Loptica je u Vašem polju Načelniče.
