„Sva tri teksta unutar trilogije imaju istu tematiku a to je propadanje dubrovačkog plemstva, koje odbija promjene novog vremena i uporno brani svoje stavove, što na kraju dovodi do njihovog nestajanja“ – jedna je od recenzija Dubrovačke trilogije Iva Vojnovića.
Ivo Vojnović jedinstveni je pisac, a Dubrovnik jedinstveni Grad na svijetu sa svojim znamenitostima, povijesti, kulturom i plemstvom pa se naoko teško može naći poveznica s Župom dubrovačkom u čijem su prelijepom kraju ladanjske kuće gradili bogati dubrovački pučani ali ne i dubrovačka vlastela (iz izlaganja povjesničara umjetnosti Ivana Viđena tijekom predstavljanja knjige Treći ključ). Naši su župski preci na mnogo načina bili dio temelja tog i takvog Grada. Uzgred su stvarali svoju župsku oazu bez plemstva ali prepunu marljivih ljudi koji su stoljećima stvarali ono što smo donedavno imali.
A danas smo to izgubili.
Imamo općinu, allons enfants – pohrlili su upravo izabrani u tek otvorene i neprimjereno bogato uređene općinske prostorije, pa su svjesni blagodati koje su im nadohvat ruke, a nesvjesni odgovornosti koju su preuzeli izostavili pomno planirati najvažniji prvi korak – kadrovska rješenja općinskih zaposlenika. Svjesno su napravili stratešku grješku jer se za ključna mjesta u općini posegnulo za ljudima sa stranačkim pedigreom ne obazirući se na činjenicu da među njima nema dovoljno stručnih ljudi.
Pod takvim okolnostima prvi općinski čelnik, inače školovan, inteligentan i uredan čovjek, ubrzo se odlučuje za inačicu „bolje ne djelovati nikako, nego djelovati pogrešno“. Za pravo reći nije imao s kim.
Dolazak novog općinskog čelnika poklapa se s povoljnijim financijskim okolnostima, a samim tim i krivim pretpostavkama o potrebi kontinuiranog zapošljavanja „kadra po preporukama iz lokalne središnjice“. U tim smo kadrovskim „rješenjima“ imali malo sreće pa bi se moglo reći da 5-6 djelatnika svojim radom opravdava ukazano povjerenje i maksimalne zakonom predviđene plaće.
Ubrzo Župu preplavljuje val „investitora“ za koje općina izrađuje prostorne planove po ubrzanom postupku koji donose „konačno rješenje“ za Hotel Mlini i zgradu Lucić, a kroz UPU-e Kupara proteklo je puno župskog novca. Od svih projekata uspio je samo Sheraton koji je jako puno koštao sve građane Hrvatske, a posebno Župljane.
Daleko je istina od župskog puka. Daleko od oči i saznanja. Čitajući općinske stranice, proračun i rebalanse proračuna, čitajući zaključke i gledajući sjednice vijeća, te brojne druge pokazatelje koji ukazuju na to da je općinsko vodstvo suočeno s nagomilanim problemima u nekoj vrsti šoka. Spas se našao u pandemiji kojoj se na teret stavljaju svi propusti i neispunjena obećanja. Iznimka su maksimalne plaće zaposlenih koje su umanjene 10% a osigurale su se prijenosom sredstava od preko 10 milijuna kuna iz prethodne godine.
Proračun i njegovo izvršenje priča su za sebe. Možda i za institucije koje baš i na rade svoj posao kad je u pitanju ova općina. Sustavi kanalizacije obećavaju se godinama, sredstva se predvide u proračunu a onda ih pojedu manje važne stavke. Dijeli se šakom i kapom. Ponekad i gdje treba pa se nađe koja kuna i za platiti ispumpavanje fekalija preko školjere u Srebrenome ili po livadama Iza Kule.
Groblje Dubac se gradi 12 godina, a po riječima gradonačelnika Dubrovnika Mata Frankovića do dovršenja je potrebno još 100 milijuna kuna koje će se osigurati iz akontacija na grobna mjesta, a ostatak je kredit za koji će jamčiti općina Župa dubrovačka. Ne smeta to čelništvu Općine koje pod ovakvim financijskim opterećenjem i općim stanjem u gospodarstvu najavljuje gradnju Pastoralnog centra, nogometnog igrališta (!) i bazena u Kuparima.
Javna nabava je među najboljima u Hrvatskoj što potvrđuje i članak o zajedničkom financiranju Županije i Općine. Naime, Županija daje 135.000 kn a Općina Župa dubrovačka obvezala se uložiti ukupno 115 tisuća kuna čime će biti financirana već gotova izrada Projektnog zadatka za izradu projektne dokumentacije. Predviđena je i popravka ograde oko školskog dvorišta!
Do sada nisam sreo slučaj da se potpisuje ugovor za nešto što je već napravljeno. Javna nabava, pretpostavljam, tek slijedi.
Od kulture u Župi nema ni „k“. Zgrada Blagajna koju su don Antun i župski domaćini utemeljili 1906. godine trebala je biti mjesto promocije knjiga, izložbe slika, veza, komorni koncert ozbiljne glazbe, knjižnica, KUD, Limena glazba … a danas služi za igranje na karata. Kultura je u Župi toliko podcijenjena da je 2018. godine jedna Župka kao diplomski rad prijavila temu: Analiza potrebe za knjižnicom u Župi dubrovačkoj.
Dok je knjiga i ozbiljne glazbe sve manje istovremeno je deponija građevinskog i drugog otpada sve više. Divlja gradnja potpomognuta koronom cvijeta protivno svim zakonskim odredbama, nekontrolirano i bez ozbiljnih urbanističkih planova.
Više uopće nije upitno zbog čega se ti ljudi toliko bore kako bi zadržali mjesta na kojima se nalaze. Ako ih pitate reči će vam da je to iz domoljublja.
* * * * *
Župski je suton na brojnim poljima. Izuzetci su rijetki, a svakako je hvale vrijedan prirast stanovništva po osnovi novorođene djece. Za njihovu budućnost ostaviti ćemo „Na taraci“. Naša je odgovornost hoće li biti kao ona iz Vojnovićeve trilogije ili ćemo nešto naučiti iz povijesti naših pradjedova.
