17. siječnja 1997. godine Općini Župa dubrovačka zakonski je određen naziv, područje i sjedište, a samo tri mjeseca kasnije na lokalnim izborima za Općinsko vijeće Općine Župa dubrovačka održanim 13.4.1997. godine izabrano je 20 vijećnika.
U općinsko vijeće po listama HDZ je dobio 9 mjesta, HSS 4 mjesta, HKDU 1 mjesto i Nezavisna općinska lista 1 mjesto. U općinsko vijeće po kandidacijskim listama izabrano je 5 vijećnika, svi iz redova iz HDZ-a. Papirnati odnos vladajućih spram oporbe bio je 14 : 6. Stvarni odnos bio je 19 : 1.
Izborima je prethodio provjereni predizborni inženjering da se ne dogodi kakvo iznenađenje. Nositelj liste očekivanih pobjednika bio je dr. Franjo Tuđman. HSS-u je na vrijeme zalijepljena etiketa „Hrvatsko Srpska Stranka“ jer „na listi imaju provjerene srbofile i jugo nostalgičare“(!) Preko noći osnovana je „Nezavisna lista“ koja će oduzeti glasove onih koji „nas mrze, a ne vole baš ni njih pa će zaokružiti ove treće“, dok će veliki broj glasova donijeti jednodnevni izletnici iz susjedne države koji su glasovali s nepostojećih adresa. Pridonijeli su na taj dan i poneki oživjeli pokojnici, a lavovski doprinos dali su i brojači glasačkih listića. Tako su Župljani dobili vlast koju i nisu u tom omjeru priželjkivali.
*****
Počeci rada Općine upućivali su na zaključak kako neće ići u dobrom smjeru. Kratkotrajne konzultacije sa susjednom općinom i Gradom nisu puno pomogle nepripremljenom i za takav posao nestručnom općinskom kadru. Po ustaljenom običaju, kojega smo svjedoci do današnjih dana, dobar dio početne energije trošio se na pronalaženje podobnih i poslušnih kadrova, te obračune s onim „protivnicima“ koji se nisu dali upregnuti u kola novog jednoumlja. Prvi na listi za odstrjel bio je predsjednik Turističke zajednice koji je, vidi slučajnosti, bio nositelj liste HSS-a.
Umjesto izbora stručnih kadrova koji bi ostvarili zajamčeni razvitak i poželjnu kvalitetu života zahvaljujući resursima kojima općina raspolaže, tadašnje (kao i današnje) političke vođe doživljavaju institut općine kao uhljebničko – trgovačko poduzeće koje nam je Bog dao za zapošljavanje svojte i prijatelja obojenih u prihvatljive stranačke boje, njihove sljedbenike, sponzore i interesne skupine.
Istovremeno je trebalo ustrojiti općinska tijela, zaposliti službenike u općini, rekonstruirati i urediti zgradu općine u Srebrenome u sklopu koje je opremljen i kafić. Izvršna tijela jedinice lokalne samouprave bila su općinski načelnik i općinsko poglavarstvo dok je s Vijećem išlo lakše. U oporbi je praktički bio jedan, dok su ostali oporbeni vijećnici izjavili da se nisu došli svađat’ nego surađivat’.
Po sudu mnogih Poglavarstvo općine igralo je veliku ulogu u strateškim odlukama održivosti i razvitka općine, da bi ih Zakon o lokalnoj i područnoj samoupravi koji je stupio na snagu 17. svibnja 2009. ukinuo kao izvršno tijelo jedinice lokalne samouprave. Tim potezom, kao i mnogim drugim, tadašnji predsjednik Vlade Ivo Sanader uspostavio je pojednostavljenu kontrolu lokalnih vlasti, njihovu bespogovornu poslušnost i slijepu privrženost. Uz to je od većine čelnika lokalne samouprave napravio nedodirljive i svemoćne vladare koje su mediji, ali i narod, zbog njihove nerijetke bahatosti i samovolje počeli nazivati „šerif“. U posljednje vrijeme više se koristi izraz „faraon“.
Demografski razvitak, pretpostavljeni prirast stanovništva u općini, stanje u infrastrukturi, gospodarstvo i turizam kao njegova najvažnija grana, općinska imovina, kultura i kulturna baština dio su brojnih općinskih nadležnosti koje su morale biti stručno vrjednovane. A nisu niti u minimalnom obuhvatu jer su studije razvitka općine koje su naručivane preslikani kliše iz dubina zastarjelih računala. Razvidno je to iz niza primjera u koje ide i narudžba Strateškog razvojnog programa općine ŽD do 2020. Naime, izrađen je od tvrtke URBOS – Split 2018. godine.
Što možemo očekivati od vodstva Općine koja studije razvitka naručuje za vremensko razdoblje od dvije godine?
S takvim pristupom izostale su vitalne stručne analize postojećeg stanja i vizija razvitka općine. Stručne analize još se nekako i moglo rješavati s pomoću profesionalnih timova, dok za vizije treba imati „ono nešto“ što dosadašnje garniture župske vlasti nemaju niti će ikada imati.
Posljedice su vidljive na sve strane.
Zoran Klarić, stručnjak za pitanja lokalne samouprave nije pristalica linearnog ukidanja općina ali u nastavku izlaganja ukazuje na neracionalna zapošljavanja u općinama, te kako je broj zaposlenih u javnom sektoru s oko 50.000 krajem 90-tih prošlog stoljeća narastao do današnjih dana na preko 100.000.
Pretpostavljajući da gospar Klarić nema informaciju o 20 zaposlenih u općini Župa dubrovačka, navodi kako općine mogu dobro funkcionirati s četiri (4) zaposlena, a da bi maksimum trebao biti 7 zaposlenih, iznimno zbog specifičnosti do 10 zaposlenih. Svaki broj iznad toga bio bi neopravdan. Pojašnjava zablude bogatih općina uglavnom u priobalju, koje su zbog velikih prihoda od turizma otvorile vrata nekontroliranom i neopravdanom zapošljavanju koje ide na štetu razvitka, a u korist potrošnje. Nadalje, postavlja pitanje učinkovitosti pojedinih djelatnika, koji su njihovi rezultati i da li je njihovo zapošljavanje bilo opravdano.
Pogledati od 1 minute i 40 sekunde – http://hr.n1info.com/Vijesti/
Preostaje nam projektirati ova tumačenja na povijest zapošljavanja u općini Župa dubrovačka.
(slijedi: Župski suton)
