Što si presto pisat, ali si se pripo’ – provocira me isti prijatelj koji je svojevremeno postavio pitanje „što ti to treba“? Nisam se pripo’, zbog čega bi? Pa valjda živimo u slobodnoj, neovisnoj i samostalnoj državi gdje su zajamčena sva prava slobode govora osim, kako se najavljuje, govora koji može poticati na radikalizaciju društva.
Ne piše mi se o trivijalnim župskim temama dok se predsjednici države i vlade prepucavaju ispod razine poglavica afričkih plemena ne misleći pritom da se i to može svrstati u radikalizaciju društva. Ministar financija izjavljuje kako je proračun pozitivan, a duguje se veledrogerijama siću od 5 milijardi kuna. On će, kaže, sada platiti 300 milijuna kuna što bi im privremeno trebalo biti dovoljno. Ovrhe su u modi pa bi možda trebalo ovršiti proračun RH jer istovremeno čitamo o ovrhama ljudi koji nemaju ni za kruh, a duguju po 5-6.000 kn.
Ali zato Josipu Rimac ispred Remetinca dočekuje više kamera nego Nicholasa Cagea na Stradunu iako to košta više od 5-6.000 kn, a u klubu Slavonaca u Slovenskoj 9 brojač solada je izložbeni suvenir kojega možete otkupiti jer suveniri su na prodaju. U spremnicima (gepektima, rečemo mi u Župi) auta uredno složeni milijuni eura i kuna koji su, kažu odvjetnici obrane, legalno zarađeni! Zadužujemo se za nove milijarde eura kako bi mogli vraćati kamate na kamate i programom „spašavanja radnih mjesta“ kupovati mir stanovništva te davati solde i kompanijama koje su u vlasništvu stranaca, dok oni dio tih objekata drže zatvorene.
Ako usmrtiš nedužne ljude, a imaš viška solada za dobre odvjetnike, onda kroz zakone RH voziš veleslalom dok ne nađu kako te se ne može zatvorit’ ukoliko u Hrvatskoj nema bolnice koja može učinit’ operaciju na koju češ čekati do smrti. Itd. mali milijun primjera.
I što bi sad trebalo pisati o tome kako su u Župi čelnici općine umanjili sebi i zaposlenima plaće 10%, a sve ostale špine su zatvorili. Doduše, nisu se baš pretrgli pritegnut’ špinu od plaća za koje je općinsko vijeće „izglasalo“ zakonom maksimalno odobrene iznose. Pisalo je da će Općina dijeliti linearno po 1.000 kn onima koji su zbog korone ostali bez posla bili oni gladni ili voze najnoviji Audi, BMW, Mercedes. Možda pisati o izgradnji kuća, kućica i apartmana koja je izmakla svakoj kontroli, a ono što bi se trebalo graditi (Kupari) ne mrda s mjesta 7 mjeseca nakon što su dobili „zeleno svjetlo“. Treba li objašnjavati zbog čega načelnik pravda kašnjenje Kupara izradom projektne dokumentacije? Zar izrada dokumentacije ometa uklanjanje postojećih ruina?
O čemu pisat? O karnevalu koji ne može uspjet jer svi možemo slobodno govorit’ osim Župskog karnevala. O Župljanima kojima je cenzura odavno uvedena pa lajkaju statistike o broju zaraženih koronom i članke o prometnim nesrećama. O svadbi s oko 200 uzvanika u jeku zaraze korona virusom. O skupštinama Lovačkog društva gdje se ne pozivaju nepodobni pod izgovorom da se umirovljenike ne poziva ili možda o unutarstranačkim izborima republičke razine gdje se nepoželjna lista u Župi uopće ne daje članstvu kao opcija za izbor. Itd. nekoliko tisuća primjera.
Izgleda da se uvodi cenzura na slobodu govora. Udarce ispod pasa moći će sebi priuštiti samo predsjednici države i vlade te saborski zastupnici. Dok dio Župljana ne odobrava slobodu i način pisanja ove marginalne stranice, istovremeno s oduševljenjem sluša dječačke doskočice i vrijeđanja dvije državne perjanice. One u Saboru da i ne spominjemo. Lijepo ih je slušati što jedan drugome govore i pišu i čitati kako se srpski mediji rugaju s nama. Molim čitatelje da pokušaju zamisliti mogućnost sličnih „čašćenja“ na relaciji predsjednik Steinmeir – kancelarka Merkel.
“Pa s nama se cijeli svijet smije” – govori mi prijatelj zamišljeno mješajući cukar u kafi. “Ne, ne smije se” – odgovorim. Začuđeni pogled i podignuta obrva traže pojašnjenje. “Do sad su se smijali, a sad se zgražaju”.
