Meni osobno kroz cijeli život uzor su bili Nijemci. Ne baš u svemu. Po razdoblju njihove povijesti između 1933. i 1945. svakako ne. Poznato mi je koliko se i sami srame toga dijela svoje povijesti i nerado o tome razgovaraju.
Imam nekoliko Nijemaca koje mogu nazvati prijatelji. Ne gledam na njih kao nekoga koji je došao ostaviti pristojan iznos za najam apartmana, a oni nakon 6, 7, 8 a neki i 15 godina redovitih dolazaka često kažu – evo nas u našem drugom domu.
Kako i ne bi kad po svoje goste idem u zračnu luku, odvedem ih u Konzum da učine spenzu, one koji dolaze prvi put upozorim na moguće neugodnosti, kad i kako do Grada i gdje ne bi smjeli sjesti na objed ako ne žele da im prisjedne. Skoro svaki dan ih nečim počastimo pa i večerom na taraci. Sve dok se dobro s vama ne upoznaju ili postanu prijatelji Nijemci su oprezni i jako suzdržani u pritužbama.
Upravo zbog takve spoznaje ovoga me je ljeta zatekla rečenica dobrog prijatelja iz okolice Kölna koji kod nas dolazi 15 godina za redom.
„Mlini ist ein toter Ort“. U nastavku razgovora s dozom sjete spomenuo je kakvi su Mlini bili prije 15 godina i kako od tada gleda Mline koji polako gube svoje prave vrijednosti i pretvaraju se u mjesto ravnodušnog komercijalnog poslovanja. Već ranije je, kao i mnogi drugi, u nevjerici gledao u prazno mjesto na kojemu je nekada bio stari hotel Mlini, a sada na njegovom mjestu strši nezgrapna zgradurina koja od 2015. „krasi“ središte starih Mlina.
„Vaš turizam je u silaznoj putanji i bez korona virusa. Primjetno je kako sadašnji vlasnici hotela nemaju niti ljubavi niti razumijevanja za ovo mjesto. Turizam nije samo uzimanje od gosta nego davanje usluge, ljubaznosti i poštovanja da bi svoju uslugu i rad naplatio“ – nastavlja moj njemački gost i prijatelj. Potpuno mu je nejasna odluka da je Snack bar ostao zatvoren, a Morska taraca prazna bez stolova i stolica. Primijetio je da je „Oleander“ otvoren samo kako bi se zadovoljile minimalne potrebe rijetkih gosta u bungalovima. U međuvremenu je i „Oleander“ zatvoren, a nakon kratkotrajnog boravka korona-ekskurzije i Astarea je zatvorila svoja vrata. Zamislite poslovnog, turističkog i zdravstvenog pothvata otvoriti Astareu na 10-tak dana kako bi primili ekskurzije koje su poznate po tome da po danu, a poglavito po noći, drže rastojanje od dva metra.
Turističke zajednice su zamišljene kao skup subjekata koji uzajamno stvaraju uvjete ugodnog boravka turista u nekome mjestu. Gosti privatnih iznajmljivača imaju pravo na uređeno živo mjesto s ponudom restorana, glazbenih i drugih programa. Hoteli u Mlinima u vlasništvu Maistra grupacije (odakle su ti?) svakako nisu dobronamjerni prema Mlinima, Župi i župskom turizmu. Vlasnici hotela u Mlinima uz pomoć općinskog čelništva i njihovih poslušnika iskoristili su ljepotu našega mjesta kako bi ostvarili svoje ciljeve brzog bogaćenja pod svaku cijenu i nagrdivši ovo, uprkos svim nedaćama, još uvijek lijepo mjesto.
Zaškripalo je s koronom pa nisu čak spremni podnijeti niti žrtvu stavljanja 10-tak stolova na Morsku taracu a da ne govorimo o otvaranju Snack bara i Konobe Mlini. Da nema jedne obitelji koja drži otvoren restoran i coffee bar ne bi gost u Mlinima imao gdje pojesti ručak ili večeru. Morao bi se zaputiti prema Srebrenome ili do Vrela.
Gdje su tu Općina i Turistička zajednica? Da li su tim činom potpisali kapitulaciju pred hotelskom kućom kojoj je na čelu Francuz?
Maistra grupacija se odlučila za Sheraton i Srebreno. Srebreno cvijeta i meni je to iskreno drago. Ali tko daje pravo Općini i Maistri da uništavaju Mline i pretvaraju ih u neku vrstu odmarališta ferijalnog saveza?
