„Moja mala Hrvatska, tako rijetko radosna“, napisao je davno Vlado Gotovac, hrvatski filozof i što je (meni) još važnije iskreni hrvatski domoljub. Iskoristiti ću njegovu nadarenost i napisati: „Moji mali Mlini, od 1998. godine tako rijetko radosni“.
Naime, od tada su hoteli Astarea i Mlini, bungalovi i pavilijon te restoran Studenac, „otkupljeni“ od Župljana i stavljeni u funkciju „krupnog kapitala“. Hotel Mlini i Studenac sravnjeni su sa zemljom i po „užurbanim izmjenama i dopunama urbanističkih planova mjesta Mlini“, donesenim od Općine bez prethodno zakonom određene javne rasprave, izgrađen je novi hotel Mlini i restoran Oleander.
Kako po cijelom svijetu tako je i u našu Župu ušetala mala beštijica koju zovu corona virus pa nedostaje turista. „Krupni kapital“ zaključi da se ne isplati za siću otvarati hotele po Mlinima kad u Srebrenome ima hotel Sheraton u kojega možeš useliti kao gost ako uplatiš smještaj po cijeni aktivnog oglasa hotela Astarea. Kad već nisu otvorili hotele mogli su bar otvoriti Snack bar i Pizzeriu uz Morsku taracu kako bi domaći i strani gosti, koji u Mlinima i okolnim mjestima borave u privatnom smještaju, tijekom dana mogli sjesti za stol nešto popiti, možda i pojesti. Uz njih su i Župljani nerijetko dobri gosti na ovoj lokaciji.
Umjesto minimalne usluge koja bi se mogla ponuditi na desetak stolova i četrdesetak stolica, ovih dana vidimo par iz Njemačke s dvoje djece kako na prostrtim šugamanima leže na podu tarace. Nešto dalje još četvero stranaca na podu igra karte. Domaći višegodišnji „stranac“ dovlači sa sobom stolicu i suncobran, a jedine povlaštene osobe su igrači Bridž kluba Astarea za koje je donesen stol i 6 stolica (2 za kibice).
Što je Općina poduzela da se Snack bar otvori i Morska taraca stavi u primjerenu uporabu? Tko je koncesionar i zašto mu se ne oduzme koncesija ako ne ispunja ugovorne obveze? Možda u Župi postoje zainteresirani ulagači koji bi pokrenuli komercijalno poslovanje na ovoj prelijepoj lokaciji.
Pitao sam Nijemce koji sjedahu na podu ispod bora da li su ovdje prvi put. Ne, prvi put smo bili 2006. a ovo nam je šesti put da smo u Mlinima. A jeste li bili lani – uporan sam. Da – odgovori simpatični sredovječni Nijemac. Pa što mislite je li bilo ljepše lani kad su ovdje bili stolovi i da li bi Snack bar trebao biti otvoren? Svakako, bilo bi puno ljepše i korisnije – zaključi Nijemac.
Kaže stara kineska poslovica: “Planinu će pomaknuti samo onaj tko je na početku pomicao kamenčiće.” U Župi je obratno. Općina po Župi postavlja kamenčine od nekoliko tona koje kao predstavljaju spomenike i zahvalu braniteljima iz Domovinskog rata. Ko’ zna. Možda jednog dana te kamenčine pokrenu župske sitne kamenčiće.
