Zatekla me sms poruka poznanika iz Poljske. Čudi se zašto mu je trebalo nekoliko pokušaja dok se netko iz hotela Astarea odazvao na telefonski poziv. Na prvom javljanju dobio je odgovor da je hotel zatvoren te da se tu nema što dalje govoriti. U novom pokušaju, nekoliko sati kasnije, rečeno mu je da umjesto smještaja u hotelu Astarea, koji se neće otvarati ovo ljeto, može pod istim uvjetima rezervirati sobu u hotelu Sheraton.
Provjerim i vidim na internetu je aktivan oglas hotela Astarea u okviru neke Maistra (?) grupacije. U sjaju i blještavilu bazena, restorana, soba, fitness centra, “Oleandera” i ostalih vrhunskih ponuda. Slike urednog okoliša, čistih plaža i nenadmašne plave boje mora neodoljivo privlače potencijalnog gosta.
A Astarea je zatvorena ali se Sheraton otvara.
Misli mi se na trenutak vraćaju 50 godina natrag u 1970. godinu. Svečano otvaranje novoizgrađenog hotela Astarea u Mlinima, djelo arhitekta Bogoljuba Kurpjela iz Sarajeva. Generalni direktor Vlaho Goga i direktor Đuro Drašković u svečanim odijelima pričekuju uzvanike iz Grada. Na svakom kantunu hladni buffet stolić, nasmijana lica zgodnih konobarica i konobara koji nude aperitive i pjenušac. Kat ispod u baru nastupa ženski band VIOLINKI iz Varšave, a stotinjak metara niže u Studencu lokalni band SIGMA. Petkom su bile gala-večere uz svijećnjake. Direktor Drašković bi pošao po neku od starijih gošća, zamolio za ples i otplesao valcer. Kasnije se silazilo u bar koji je radio do 3 ujutro. Prepun finijeh gospođa i odabrane gospode koji su uživali u biranim koktelima i probranim vinima.
Prošlo je od tad 50 godišta. Ove je godine 50-ta obljetnica hotela Astarea. Umjesto velike i zaslužene feste proslavit će ga zaboravljen i zatvoren u okruženju neurednog okoliša i šporkih bazena iz kojih se u večernjim satima veselo glasaju lokalne žabe kreketuše.
Šah-mat Mlinarskom turizmu!
(NAPOMENA: Svaka sličnost teksta s nekom vrstom jugonostalgije je isključena! 0,00% !!!)