“Iznimno mi je drago da smo zajedničkim konstruktivnim djelovanjem i suradnjom bez obzira na stranačku pripadnost i odnos snaga u samom općinskom vijeću usvojili Izmjene i dopune Proračuna. Poželio bih nam svima ovako dobru suradnju u budućem donošenju odluka” – rekao je, pomalo u euforiji, načelnik ove Općine sretan što je ipak prošao prijedlog od 10 posto smanjenja plaće zaposlenicima Općine umjesto 20 posto koliko je to tražila oporba iz Župske stranke.
Za pohvaliti je ovakav vid suradnje. Hoće li tako i ostati kad pandemija bude prošlost?
Što nije lijepo u ovoj izjavi? Nije lijepo imati crno na bijelo kako se ovdje izrijekom; “… bez obzira na stranačku pripadnost i odnos snaga u općinskom vijeću …” potvrđuju sumnje kako do sada nije odlučivala snaga argumenata nego argumenti stranačke pripadnosti i odnosa snaga.
Završnim citatom “Poželio bi nam svima ovako dobru suradnju u budućem donošenju odluka” – pokazuje određeno nesnalaženje, strah pa možda i svojevrsnu paniku u nastalim okolnostima ali još više u vremenima koja nam predstoje. Trebati će osiguravati plaće za 22 zaposlena u Općini, 20 u Komunalnom poduzeću, podmirivati minuse od oko 8 milijuna kuna za vrtić, oko 2 milijuna kuna za DVD, izdatke za općinske “stručne suradnike” te niz drugih pratećih troškova.
Vremena su teška i bez Covida19. Hrvatski BDP je za oko 10 miljardi dolara manji nego 2008. Javni dug nabija se svake godine za oko 2,5 miljarde eura, a izgledno je kako će se u 2020. taj dug povećati za najmanje 12 miljardi eura! Sve to uz brutalan pad BDP-a i trenutni dug od 293 milijarde kuna.
Pa kad je već bal nek’ je masken bal – kao da kažu vladajući kako oni s Markova trga tako i ovi lokalni. Oko 87.000 tvrtki, obrtnika i samostalnih profesija traže isplatu minimalca za 470 tisuća radnika (aplicirala je i tvrtka pjevačice Severine Kojić). Dijele se nezarađene kune šakom i kapom a ministar rada Aladrović čudi se: “Iznenadio nas ovoliki interes za potpore države”. Stvarno ministre? Mene nije.
Priznati stručnjak s područja gospodarstva Guste Santini tumači kako će nam ovi potezi Vlade oduzet budućnost. Uzgred primjećuje “nažalost, što je veće siromaštvo, to su popularniji vođe”.
Dakle, dajemo (poklanjamo?) firmama 3.250 kuna po zaposlenome. Kome, kako i koliko je podijeljeno malo tko zna. Neka se ljudi vesele, biti će bolje volje pred izbore. A odakle nam soldi? Pa pozajmili, za Boga miloga. I još ćemo jer ministar Zdravko Marić za sljedeća tri (3) mjeseca predviđa proračunsku rupu od 45 milijardi kuna i kaže kako tome treba dodati 20 milijardi kuna potrebnih za podmirenje dospjelih obveza iz prijašnjih razdoblja. A kolika će tek rupa biti od 1. srpnja do 31. prosinca 2020. Bez obzira stigli turisti ili ne.
Kako čujemo od gospara ministra trebati će vraćati ono od prije pozajmljeno pa će trebati i ovo novo. Nije mi jasno kako će nam to uspjevati jer u nas se mulja gdje se stigne pa je tako kontrola iz Bruxellesa utvrdila da su od 3 milijarde kuna isplaćenih poticaja za ekološku poljoprivredu samo 2 posto opravdana, a 98 posto je lažno. I sad EU traži da se taj novac vrati i to za tri godine unatrag po 1 milijardu godišne.
Negdje sam pročitao kako se Angela Merkel boji za svoju državu i strahuje od nedostatka hrane! U nas nema straha od gladi. Lokalna Poljoprivredna zadruga isplaćuje zadrugarima bespovratne pomoći od po 2.000 kuna.
Hrana je sad na cijeni.I dok zemlje članice EU još nisu donijele rebalans proračuna za ovu godinu naša Općina jest. Ako ne bude valjan lako je napraviti novi. Nagađanja ima ali odgovora nema, a kamoli plana i strategije.
Nekada smo imali ratne, sada imamo koronaprofitere.