Dok topovi grme – muze šute! Nije koronavirus artiljerija već puno gore od toga, ali nadahnuća za pisanje o Župi ne nedostaje niti u ovom košmaru koji proživljavamo. Iako nerado, jer nije vrijeme za kritike i dijeljenja već za pomoć, samoodricanje i međusobnu suradnju, neke se stvari jednostavno ne mogu prešutati. 20. ožujka u medijima čitamo kako je (citat) “na sjednici Općinskog vijeća općine Konavle donesena Odluka o smanjenju plaća općinskog načelnika i njegovog zamjenika, kojim se ista smanjuje za 30 posto. Svi vijećnici su se do daljnjega odrekli vijećničke naknade. Općinski načelnik je temeljem Zakona o plaćama, donio i Odluku o plaćama službenika i namještenika u općinskoj upravi. Također se radi o smanjenju od 30 posto”.
Nešto manje sluha za odricanje stiže iz Županije i Grada Dubrovnika gdje je donesena odluka o smanjenju od 10%. Za razliku od Konavljana ovi potonji se i nisu baš pretrgli od empatije. E sad, danima vrtim tiskovine, blogove, portale i ine blagodati trenutne spoznaje iščekujući postotak odricanja naših župskih dužnosnika i službenika od pozamašnih plaća. Ništa. Do sada 0%! Ovdje, očigledno je, teče med i mlijeko jer su naši čelnici počeli s planiranjem rebalansa proračuna (!), izbjegavaju on-line sjednicu Vijeća i odbijaju ponude za pomoć dobronamjernih ljudi koji bi radili i svojim znanjem pridonosili ublažavanju posljedica ove pošasti. U međuvremenu, u ne baš reprezentativnom izdanju daju izjave HTV-u i traže zaustavljanje najezde Konavljana na šoping-centre u Župi pritisnuti javnim mnijenjem svojih sljedbenika. Na to je na zanimljiv način odgovorio načelnik općine Konavle.
Možda negdje drugo da, ali kod nas u Župi teško je u skorije vrijeme očekivati nekakve praktične koristi od ovog cirkusa i tragedije koja nam se dogodila. Iluzorno je očekivati da ćemo uskoro doživjeti neku vrstu prirodnog “reseta” sustava vladanja u Župi nakon koronavirusa i posljedica koje će ostaviti.
Nasljedstvo je to slučajne uspostave lokalnog “estabilishmenta” još tamo 1998. godine utemeljenog na strukturi stanovništva i rješenjima koja su im podastrta na višim “društvenim razinama”. Formula je jednostavna. Zapošljavanje svojte, prijatelja i istomišljenika, pogodovanje u raspodjeli općinskih investicija, podjele pozicija u nadzornim odborima, te niz drugih raspoloživih rješenja kojima se zadovoljavaju brojni marginalci. Sve to umotano u sviranje na tankim, nerijetko lažnim, strunama domoljublja pada na plodno tlo većinski naivnog izbornog korpusa kojemu očite političke i izborne prijevare nisu bile dovoljne da konačno progleda.
Ako bacimo pogled u susjedna dvorišta (Grad i Konavle) vidjeti ćemo da se tamo utakmica igra po nekim drugim pravilima. U njih se i uz ideološka ograničenja uvažava obrazovanje, stručnost i sposobnost. U nas u Župi ima dovoljno takvih kadrova ali im je pristup onemogućen nekom vrstom župske balvan evolucije (ne, ne nedostaje slovo “r” na početku posljednje riječi).
Nema tome dugo da smo ustrajnost po takvoj stazi kadrovskih rješenja popratili izborima za čelnog čovjeka župskog turizma i dodjelama pozicija u NO Mlini d.o.o. Reakcija na postupak izbora direktora TU TZŽD i poništenje natječaja od strane Ministarstva turizma dokaz je da postoje načini suprotstavljanja daljnjoj evoluciji “župskih balvana” po cestama političkog i gospodarskog resetiranja koje nam neminovno predstoji. Komentirajući svrstavanje Hrvatske među najuspješnije zemlje na svijetu u pogledu borbe protiv koronavirusa, znanstvenik Igor Rudan među ostalim je istaknuo: “Preduvjet je, naravno, da se stvari daju u ruke ljudima koji nešto ipak i znaju”. U međuvremenu pomozi nam Bože!
