Pelegrin kao tužna metafora današnjice

DCIM\100MEDIA\DJI_0078.JPG

13. veljače 2020. donesen je Urbanistički plan Kupari I. Dobra je vijest da se, valjda, kreće u obnovu Kupara, ali istovremeno je i zapečaćena sudbina hotela Pelegrin. Pelegrin će se rušiti usprkos tome što nam već duže vrijeme ukazuju na njegovu vrijednost:

  • Udruženje hrvatskih arhitekata;
  • Hrvatska komora arhitekata;
  • Društvo povjesničara umjetnosti Hrvatske;
  • Arhitektonski fakultet sveučilišta u Zagrebu;
  • Društvo arhitekata Dubrovnik!

U potpisu je 12 ljudi, sve od reda vrhunskih profesionalaca. Usprkos tome, Pelegrin se ruši.

Čini se da nismo u stanju sačuvati vrijednosti koje nam je Bog dao, kao i ono malo lijepe arhitekture iz nedavne povijesti. O „biserima” župskog krajobraza sam već pisao u dva navrata, prvi put o šakama u oko a drugi put o ružnim detaljima koji ostavljaju gorak okus u ustima. 29. veljače pojavio se i zanimljiv članak u Dubrovačkom dnevniku koji govori o maloj „Grabovici” na Brgatu. O zauvijek upropaštenim Mlinima, gradnjom arhitektonskog rugla u obliku hotela Mlini, već znamo. U pripremi je i projekt brze ceste koja će, po najavama, postati još jedan ogromni ožiljak lijepe Župe dubrovačke.

Bez daljnjeg nabrajanja čini mi se da je riječ o nečem sustavnom, teško da je sve ovo igra slučaja. Vratimo se trenutak na Kupare. Mislim, a možda griješim, da bi odgovorne osobe, kada se govori o rušenju bilo čega, trebale zatražiti mišljenje struke. Vrlo brzo će se pokazati imamo li nešto vrijedno ili je bolje srušiti. Isto tako je trebalo biti u slučaju donjih Mlina koje je trebalo sačuvati po svaku cijenu, uključujući i zgradu Lučića. Morao se zaštititi krajolik i od nasipa koji su nastali kao rezultat rada kamenoloma. Trebalo bi planirati buduću brzu cestu s krajobraznim arhitektima da sačuvamo barem dio ljepote zbog koje nam, ne zaboravimo, dolaze turisti od kojih, usput rečeno, živimo. O Brgajskoj „Grabovici” ne bi trebali niti govoriti. Kako je uopće moguće da se takvo ruglo i sramota pojave bilo gdje, a kamoli u blizini naseljenog mjesta i turističkih destinacija?

Ali, da bi barem pokušali shvatiti što nam se događa, čini se da je riječ o potpuno iskrivljenom sustavu vrijednosti. Mi brojimo noćenja, broj turista, povećanja u odnosu na prošlu godinu itd. Ne pitamo se zašto ti ljudi dolaze. Što ih to privlači? Kako učiniti naše mjesto još privlačnijim? Što im smeta i kako to ukloniti? Što oni očekuju od nas? Kako možemo najbolje odgovoriti na njihove zahtjeve? Koji su trendovi modernog turizma i kako se s njima uskladiti? Zamislite taj prekrasan posao (turizam) gdje nas plaćaju da učinimo naš životni prostor još ljepšim i ugodnijim za život!

Mi se, očito, ne pitamo ništa, nama se turizam događa kao i sve ostalo. Nemamo viziju kako bi Župa trebala izgledati za 20 godina a kamoli turizam. Interveniramo u prostoru vatrogasno, rješavajući probleme bez plana i vizije. Možda nam upravo zato ništa nije sveto osim onog iskonskog „Use, nase i podase”. Bojim se da zapravo ne volimo vlastiti životni prostor, kojeg iskorištavamo egoistično, kratkovidno i destruktivno. Ne volimo ljude, koje obezvređujemo i šikaniramo zbog njihovog drukčijeg političkog mišljenja ili “nepodobnog” društvenog aktivizma.

Pelegrin dolazi od peregrinus (lat.) i pellegrino (tal.) što znači hodočasnik, ali i stranac. Zato je Pelegrin metafora ovog tužnog vremena, u kojem živimo u blagostanju ali namršteni i mrzovoljni jer osjećamo da nešto ne valja.

Pelegrin je hodočastio s idejom djelovanja na prostor ljepotom i skladom ali ostao je stranac, zato što su nam strani i sklad i ljepota. Zbog toga je neshvaćeni stranac osuđen na smrt.

Odgovori