25 godina nakon što je na Kupare pala posljednja agresorska granata, Kupari su još uvijek tu u ruhu oronulog svjedoka jednog divljačkog pohoda na koji se nastavio neshvatljivi nemar posljeratnih vladjućih elita s Markova trga. Ne može se reći da se u posljednjih nekoliko godina općinske strukture ne trude oko Kupara, ali sve upućuje na zaključak da njihov ugled, sposobnosti i uvjerljivost nisu bili dovoljno jak joker koji bi pokrenuo nadležna Ministarstva na ozbiljnije djelovanje po pitanju obnove Kupara. Naprotiv, iskorišteni su kao lokalni servis donošenja UPU-a Kupari koji su se mijenjali kako bi koji “investitor” prošetao kroz Kupare.
Nota bene, u prosincu 2019. oglašen je prijedlog UPU Kupari I, a u siječnju 2020. još jedan i kao posljednji u nizu brojnih postavljen je kao 11. točka Dnevnog reda 20. sjednice Općinskog vijeća.
Nije jasno iz kojega razloga u uvodu pročelnik Jedinstvenog upravnog odjela prof. Marić na dugačko i široko navodi nepotrebne pojedinosti, a ne spominje broj ležaja koji se projektom predviđa što je imalo poslijedice na tijek rasprave i rezultate glasovanja.
Slijede vijećničke primjedbe i razmišljnja koja se oslanjaju na krive informacije i pretpostavke. Vijećnik Marko Miloslavić navodi kako se ne slaže s kapacitetom od 1500 ležaja i odnosom zelenih površina i izgrađenog dijela. Slična su i razmišljanja vijećnika Antuna Bašića. Nije za povjerovati kako u vijećničkim materijalima nisu navedene informacije i o ukupnom broju ležaja, te da nitko od nazočnih arhitekata ili predstavnik investitora ne nalazi za potrebno zatražiti riječ i iznijeti točan podatak.
Još više začuđuje činjenica da službenici Općine u pripremi ove točke nisu zaključili da je nakon uvodne riječi pročelnika prof. Jure Marića logičan slijed izlaganje projektanata i predstavnika investitora Resorta Kupari, pa bi u konačnici vijećnička rasprava i donošenje odluke o usvajanju UPU Kupari I. išla drugim smjerom. Možda bi oporbeni vijećnici umjesto suzdržanosti podigli ruku “za”.
Tek na kraju sjednice OV, nakon što je završila i točka Razno, za govornicu izlazi stručna ekipa koja slikom i riječju pokazuje izgled budućeg Resorta Kupari. Navode ukupni broj ležaja (jedini razuman u svim ovim višegodišnjim licitiranjima) koji je do tog trenutka bio nepoznanica!
Intanto, turistički kompleks Resort Kupari trebala bi sačinjavati dva hotela s po 140 ležaja na predjelu današnjega hotela Pelegrin i hotela Kupari kao i dvanaest manjih objekata s ukupno 80 ležaja na predjelu današnjega hotela Goričina. Ukupni kapacitet resorta bio bi 360 ležaja. Hotel Grand se obnavlja uz nadzor zaštitara spomeničke baštine, a namjena mu je centar resorta s popratnim sadržajima koji idu uz visokokategornike s pet zvjezdica.
Na kraju ove zbrčkane sjednice s redoslijedom okrenutim upside-down, dopustite mi osobni stav po osnovi onoga što sam tamo vidio i čuo.
Ukoliko se pokrene ovaj projekt i u Kuparima izgradi ono što je planom zacrtano, Župa će dobiti prekrasan resort s pet zvjezdica uz minimalni broj kreveta i minimalnu (uvoznu) radnu snagu.
Pouka neka nam uvijek bude pred očima kako nam je Županija htjela uvaliti 1500 kreveta i uz njih 500 radnika kojih u Župi nema. I to nam se još iz usta prof. Marića navodi kao zakonski okvir! Župljanima predstoji minimum odricanja i poteškoća koje moramo podnijeti kako bi konačno ptica Feniks uzletila iz kuparskog pepela.
