Tribina “Lučino razdolje – održivo rješenje ili nova Grabovica?”, u organizaciji građanskih inicijativa „Pravo na zavičaj” i „Srđ je naš” održala se 13. veljače 2020. u dupkom punoj dvorani hotela Petka. Cilj tribine bio je ukazati na sporne i neekološke aspekte ovog projekta te javno još jednom progovoriti o nedostacima projekta i problemima koja lokalna zajednica može očekivati te razlozima zašto je projekt odbačen 2013., pa zatim 2017. godine. Govornici na današnjoj tribini složili su se da je riječ o projektu visokog rizika, koji nije adekvatan kako bi se ostvario zadani cilj.
Na tribini su govorili prof. dr. sc. Stanko Uršić, fizikalni kemičar, dr.sc. Slaven Dobrović, bivši ministar zaštite okoliša i energetike, dr. sc. Ivo Lučić, karstolog, Josip Katalinić iz Kriznog eko stožera Marišćina i Marko Košak iz Zelene akcije, dok je raspravu moderirao Enes Čerimagić iz Zelene akcije.
Župa danas će ponuditi skraćenu inačicu teksta kojeg možete u cijelosti pročitati na portalu www.dubrovniknet.hr.
Slaven Dobrović, bivši ministar zaštite okoliša i energetike:
Centri nisu rješenje za gospodarenjem otpadom. Oni ne daju odgovor na sve ono što danas u sektoru gospodarenja otpadom postoji. Mi otpad moramo konvertirati u sirovinu u najvećoj mogućoj mjeri. Centri su zamišljeni 2005., a potvrđeni 2011., i 2012. u prvom državnom Planu gospodarenjem otpadom, kad je bilo zamišljeno da će se sav otpad obrađivati u tim centrima. Prioritet je uz to stavljen na izgradnju komunalne infrastrukture – sortirnica i kompostana, a najbolji primjer za to su Prelog i Krk. Otpad moramo iščupati uz odlagališta i vratiti u gospodarstvo, otpad nam se penje preko grla. Danas donositi odluku i izgradnji pola milijarde kuna vrijednog centra koji nudi samo 6.8 posto recikliranja je van svake pameti.
Marko Košak voditelj gospodarenja otpadom iz Zelene akcije:
O Studiji izvodljivosti dovoljno govori to što je ona ovoliko dugo skrivana od javnosti. No, danas kad govorimo o njezinom sadržaju koji je opsežan, vidimo da ne služi ničemu drugome nego opravdavanju ulaganja. Nije usklađena s državnim ciljevima, niti ciljevima smanjena otpada, već suprotno. Što se tiče generiranja otpada na nivou Županije, izrađivači Studije navode kako će količina otpada u idućih 25 godina rasti, što je izravno povezano s kapacitetom Centra. Govori se o 40 tisuća tona smeća u idućih 25 godina. To je protivno nacionalnom i europskom zakonodavstvu, zapravo bi trebalo prepoloviti razine otpada kojeg proizvodimo. Zanimljivo je koje su tehnologije analizirane kao najbolje, iste one koje su implementirane u Marišćini.
Josip Katalinić iz Kriznog eko stožera Marišćina:
U Marišćinu dolazi miješani komunalni otpad, a izlazi RDF kojeg nemamo gdje plasirati. Moramo reći da smo mi kao Krizni stožer kasno krenuli s borbom potaknuti radom Centra i to kad su doveli ogromnu količinu baliranog smeća koje se usmrdjelo. Nema pozitivne stvari oko Marišćine. Čim sunce zađe moramo zatvoriti prozore jer dolazi smrad, a prve su kuće udaljenje kilometar i pol. Na Učki postoje stabilna strujanja vjetrom, stoga moramo čekati jutro da se promijene. Svaki dan posljednjih 8 godina je tako. Lokalni političari tek sad priznaju da je problem očit i da su pogriješili. Najavljivali su da će RDF moći besplatno slati u cementare za spaljivanje, a danas se za to mora plaćati oko 100 eura. Prvog dana otvaranje Centra, odvoz smeća u Rijeci poskupio je 109 posto, a sad nam slijedi povećanje za dodatnih 15 .“
Ivo Lučić, karsotlog:
Iz svega je razvidno da ljudi koji su izabirali lokaciju ne poznaju osnovne činjenice o prirodnim vrijednostima svog kraja. Na lokaciji ovog Centra nalaze se velike trase podzemnih tokova koje će vrlo brzo transportirati sve što dođe u njih. Već postoje trasirani podzemni tokovi između Popova polja i Malostonskog zaljeva, a brzina im je oko 22 km/h. Način određivanja lokacije je primordijalan i primitivan. Čini se da je jedan od temeljnih kriterija bio pronaći lokaciju što udaljeniju od ljudi.
Nevenka Đrlić-Grošeta, iz inicijative Pravo na zavičaj:
Prvo trasiranje provedeno je u prosincu 2008., ispod komina Grošeta, zaštićenog spomenika kulture, gdje postoji ponor koji guta vodu koja vodi do Malostonskog zaljeva. To je trasiranje obavio Antun Šimunić i sve se tajilo od građana, ništa se nije znalo do ožujka 2009. kao se ta informacija pojavila u jednom tjedniku. To trasiranje je pokazalo da se radi o lokaciji visokog rizika. Kod drugog trasiranja boja je ulivena u zatvoreni džep i to za vrijeme razdoblja u kojem nije bilo kiše i monitoring je vršen tijekom 50 dana i boja se nije nigdje pojavila, a zaključeno je da je lokacija idealna. Cijelo vrijeme nas lažu i govore nam da neće pet baba u Dubrovačkom primorju spriječiti projekt“ zaključila je.
prof. dr. sc. Stanko Uršić, fizikalni kemičar:
Lučino razdolje je skandalozno za okoliš i ljude, nastat će nepopravljiva šteta. Takav se pogon ne može raditi u kršu, to bi bio suludi rizik. Vjerojatnost da će se dogoditi incident je jako velika, a ako se to dogodi uništite će se školjkarstvo u Stonu. Ovo je ušminkano smetlište, a koje je namijenjeno vama. Strojevi u ovakvim postrojenjima su zapravo strojevi koje se hrane smećem, dok je otpad produkt komunalnog života koji se uz današnju tehnologiju može ponovo uporabiti. U taj slavni stroj se trpa smeće koje se potom može paliti. Za Marišćinu je previđeno da će se 20 posto smeće pretvarati u RDF, a sad su na četiri posto. Pitam vas je li ono zaštićeno od klimatskih uvjeta, od potresa? Što će se dogoditi ako pukne bazen u kršu? Ako išta od toga dospije u Malostonski zaljev, možemo se pozdraviti s neponovljivom kvalitetom školjaka. Moramo odvojeno prikupljati smeće, sve drugo je manipulacija.
L.Pavlović
