Prije više od godinu dana osvrnuo sam se na političke okolnosti u Župi dubrovačkoj, na temelju vlastitog iskustva, a ovaj put ću o pretpostavkama kako bi moglo, i možda trebalo biti. Aristotel je davno rekao „Čovjek je po prirodi politička životinja” a meni se čini da vrlo često, barem u našim uvjetima, čovjek radi u suprotnosti sa svojom prirodom, jer su ga uvjerili da je politika nešto „nečisto” i „nečasno” i najbolje se njom ne baviti. Tako smo politiku, i vlastitu sudbinu, ostavili nekima drugima.
Politika u Župi dubrovačkoj
Zanimljivo je da u Župi politička konfrontacija, lijevo – desno, konzervativno – liberalno, i ne postoji. U Župi ne postoje čak niti stranke koje bi se sukobile oko klasičnih političkih postavki a kamoli oko bitnih lokalnih tema. Pojave se par mjeseci prije izbora s nekakvim programom, pokupe par stotina glasova i vrate se u politički Limbo. U nedostatku političke oporbe mogli bi pomisliti da se vodstvo posvetilo razvoju infrastrukture, razvoju, kulturi, sportu itd. Nažalost, moramo ustanoviti da se malo toga vrijedno spomena napravilo u 23 godine postojanja općine. Srećom, nedavno se ipak pojavila nova lokalna politička stranka koja obećava, ali još moramo vidjeti rad, vizije, predanost i kontinuitet.
Bez pretenzija da vodstvo naše općine, koje se igra politike, diskomodava čitajući grčke filozofe ili proučavajući „Čikašku školu”, bilo bi korisno kada bi naučili barem osnovne postavke politike i dramatične utjecaje iste na ovim prostorima barem kroz zadnjih stotinjak godina. Tako bi sigurno uočili da Domovinski rat nije bio usmjeren samo protiv srpske agresije nego i protiv komunističkog poretka, u kojem nisu nikada zaživjeli demokratski standardi. Iako je kod nas komunizam nastao kroz borbu protiv naci-fašizma – i u svojim ciljevima imao oslobađanje naroda tadašnje Jugoslavije – po završetku II Svjetskog rata novi je gazda zasjeo na grbaču istih naroda. Dakle, imali smo kontinuitet režima koji je, zbog „uzvišene” borbe protiv „vanjskog neprijatelja”, dramatično ograničio slobode „unutrašnjeg prijatelja”.
Po završetku Domovinskog rata jedan je lokalni političar izjavio: „Sad je na nas došao red”. Eto, to je primjer neshvaćanja vrijednosti borbe za slobodu i krvlju plaćene pobjede. Novostečena sloboda nije sloboda potčinjenih iz bivšeg režima da potčinavaju, nego stvaranje pretpostavke za slobodu cjelokupnog društva koja se manifestira kroz: ljudska prava, novinarske slobode, socijalna prava, slobodu izražavanja, ljudsko dostojanstvo itd.
Zašto i od kada je sloboda tako bitna?
Ideal slobode je pokretač ljudske aktivnosti dok je nedostatak slobode put prema nekoj novoj revoluciji. Pojam slobode ima bogatu povijest. Spomenimo samo par najpoznatijih primjera. Mojsije izbavlja narod iz ropstva i odvodi ga u Slobodu, M. L. King u poznatom govoru „I have a dream” citira staru duhovnu pjesmu crnih američkih robova „Napokon slobodni”, Gundulić piše prekrasne stihove „O lijepa, o draga, o slatka slobodo!”. Najstariji pisani simbol ideje slobode bilježi sumerska klinasta riječ ama-gi.
Zašto politika može ograničavati slobode?
Danas u Hrvatskoj imamo takozvanu zastupničku demokraciju. Ukratko, to znači da u demokratskom procesu političkih izbora biramo ljude koji će nas zastupati četiri godine i u tom razdoblju naše mišljenje ne vrijedi gotovo ništa. Korisno je znati da zastupnička demokracija nastaje u 19. stoljeću kada je društvo bilo podijeljeno na vrlo bogate i na ogromnu većinu siromašnih koji su preživljavali radeći u tvornicama ili na poljima. Imali su iznimno male mogućnosti informiranja, školovanje je bilo ograničeno na bogate dok su knjige i časopisi bili skupi i nepristupačni pa je stvaranje šireg kritičkog mišljenja bilo nemoguće. Tada je zastupnička demokracija bila neophodna. Danas, odnosno već duže vrijeme, situacija je potpuno drukčija i ogromna većina populacije je pismena i relativno dobro informirana, odnosno ima omogućen pristup potrebnim informacijama. Prema tome, zastupnička demokracija bi mogla prepustiti barem dijelove mehanizama odlučivanja instrumentima neposredne demokracije.
Neposredna demokracija kao alternativa zastupničkoj demokraciji
Neposredna demokracija nije ništa drugo nego kada jedna zajednica, informirana i zainteresirana za vlastiti razvoj, donosi odluke konsenzusom. Netko će reći da su to floskule ljevičara s filozofskog fakulteta. Moram vas razuvjeriti:
- Neposredna demokracija se koristi u Švicarskoj već od 1291. godine.
- U SAD-u (New England) se već 1640. sastaju slobodni ljudi da bi donosili zakone.
- Bavarska će se inspirirati upravo Švicarskom kada Hoegner 1950. piše: „Referendum je kamen temeljac modernog zakonodavstva”.
- Ustavi mnogih država SAD-a su doneseni metodom direktne demokracije.
Bilo bi još puno primjera ali naveo sam samo nekoliko da uočimo koliko je neposredna demokracija stara i primijenjena u praksi.
Demokracija i svijest
Nažalost niti jedan oblik demokracije nije savršen pa tako i ovaj ima svoje mane. Ali, vrijedno je spomenuti zašto je neposredna demokracija značajna. Naime, vrlo često ćemo čuti kako je za napredak potrebna svijest naroda. Međutim, nitko ne objašnjava kako se svijest razvija, ili atrofira. Lako je primijetiti kako je u uvjetima zastupničke demokracije šire pučanstvo isključeno iz konkretnih odluka. Na takav način ljudi se osjećaju udaljeni od politike i nemaju nikakav osjećaj odgovornosti za loša rješenja, kao ni zadovoljstva za dobra rješenja. Ukratko, možemo reći da je granica odgovornosti pojedinaca negdje na rubu vlastite okućnice. S druge strane, ljudi koji su stalno uključeni u donošenje političkih odluka osjećaju odgovornost. U takvom sustavu čak i loša odluka ima pozitivnu stranu, odnosno, povećava razinu ozbiljnosti i promišljanja. Dakle, možemo sa sigurnošću reći da je upravo neposredna demokracija, to jest uključenost u donošenje odluka, razlog rasta svijesti kod pučanstva. Uz to, u takvim uvjetima, ne samo da političari više nemaju status „božanstava”, jer je mogućnost njihovog upliva na živote glasača minimalna, nego i puno bolje shvaćaju koja je uistinu njihova dužnost. A to je dužnost kvalitetnog upravljanja interesima šire zajednice, i ništa drugo.
Zaključak
Župa dubrovačka je mali teritorij na kojem je vrlo jednostavno uspostaviti direktni kontakt s pučanstvom. Uz korištenje modernih tehnologija kvalitetna komunikacija je zaista dostupna svima uz male ili nikakve troškove. Istinska promjena u politici i odnosu prema politici će se dogoditi tek kada barem jedna politička opcija primijeti i primijeni dugogodišnje, pa čak i stoljetne, trendove naprednih zemalja. Za tako nešto je dovoljna određena razina svijesti malog broja ljudi. Tek tada će Župa postati zaista poželjno mjesto za život i rad. Ako se to ne dogodi u razumnom roku, i naši autobusi će se sve više puniti mladim ljudima koji će bježati u uređene zemlje, ne iz ekonomskih nego iz civilizacijskih razloga.
Nastavlja se…
