Što ti to treba?

Sretne me jedan od rijetkih prijatelja pa nakon par uobičajenih rečenica slijedi pitanje: „Što ti to treba“? „Što to“ – pravim se nevješt. „Pa pisanje u Župi danas. Misliš da ćeš nešto promijenit“? Odgovorim mu: „Hoću“, već sam promijenio puno toga samo ti to još ne vidiš ili ne znaš“.

Taj me kratki razgovor ponukao napisati zašto pišem u Župi danas.

Na internetu naiđem na govor jednog američkog intelektualca od kojega se puno korisnoga može naučiti. Kako ne volim lupeštinu, pa tako ni copy-paste krađu tuđih govora, koristim vrijedne poruke njegove pripovijesti i pokušavam ih preslikati na našu župsku svakodnevnicu. Točnije, onaj dio koji skenira odnos ljudi prema rijetkima koji se suprotstavljaju neznanju, isključivosti, neučinkovitosti, bahatosti, a nažalost i kriminalnim radnjama.

Našli smo se u sustavu „meni što više a tebi kako bude“ koji Župu, ali ne samo nju, ako se ovako nastavi vodi u neizbježnu propast.

Je li moguće da nema dovoljno želje i snage da se tome stane na kraj?

Je li moguće da je toliki broj ljudi zaslijepljen višegodišnjim lažnim obećanjima koja se ne ispunjavaju?

Je li moguće da se trenutni gospodarski planovi i predviđena ulaganja koje ne prati infrastruktura ne prepoznaju kao ekološka bomba?

Ne, ne, nisam župska inačica Grete Thunberg. Nisam pristalica ni njezinog načina borbe za spas planete Zemlja od ekološkog kraha ali podržavam cilj kojemu stremi.

Borim se protiv negativnih pojava, (ne)djela i politike kratkog daha podređene interesima uže skupine odabranog društva. Ne razvrstavam ih po stranačkoj, vjerskoj ili bilo kojoj drugoj različitosti već isključivo po sposobnostima izvršavanja zadaća koje je pred njih postavio ovaj narod kako bi služili interesima Hrvatske i naše Općine.

Radim ono što mi savjest i dužnost nalaže jer u konačnici se to odražava i na kvalitetu života moje obitelji i mene. To se u nas doživljava kao suprotstavljanje, a igra suprotstavljanja je igra koja zamara. Nije to nikakvo zadovoljstvo i/ili puštanje duha iz boce zvanog zloća kako to vješto podmetnu i koriste adresati kritike. To je i igra u kojoj ste svjesni da će vas na kraju potući jer pored vlastodržaca vi ste meta i onih koji sve to vide i shvaćaju pa ipak sliježu ramenima. Toliko su prestrašeni od odmazde koja im slijedi i željni osobnih probitaka da često kompenziraju svoje slabosti izrugujući se na račun rijetkih koji takvo stanje ne prihvaćaju.

Uz sve uvrede, podsmijehe, kritike ali i pohvale, važno je zapamtiti da možete puno toga promijeniti ako vjerujete u ispravnost onoga što govorite, pišete i radite.

Zato mi to treba i zato pišem u Župi danas.