Sinoć su nenajavljeno u prostorije Župe danas u galopu ujahala Četiri jahača Župske apokalipse. Prestravljeno uredništvo u tom je trenutku upravo vodilo žučnu raspravu o imenovanju novog Nadzornog odbora “Župa danas d.o.o.” iznoseći suprotstavljene stavove koga od zaslužnih članova staviti na plaću od 9.600 kn godišnje za jednokratni posao od 10-tak sekunda.
Strah, koji je najviše izazivao 2. jahač vitlajući mačem, zamjenila je nevjerica nakon što je 1. jahač izgovorio umilnim, blagim i poniznim glasom slijedeće: Župski jahači apokalipse uložili su veto na predaju ključa od Općine Župskom karnevalu i donijeli Odluku da se taj ključ preda Župi danas.
Na pitanje “zašto ste donjeli takvu odluku” dobili smo odgovor “zato što sam ja reko’ tako”, a na pitanje “što će na to reći Župski karnevo” dobili smo odgovor “jebe mi se za njih, oni ionako govore onoliko koliko ja mogu progutati”.
Vidno umorni od višesatnog jahanja brzom cestom iznad Postranja spustili su se u Plat priključkom broj 1. popularno nazvanim “Istočni region” koji povezuje Glavsku s mjestom Plat, a zatim svratili do hotela Ambasador poznate tvrtke “Karizma” otvorenog u travnju 2019. Nakon što su počašćeni tatarskim biftekom i mjehom vina slijedio je galop magistralom do prostorija Župe danas.
Izbjegavali su jahanje preostalim zelenim površinama od Plata do Srebrnoga jer kud oni projašu tu trava više ne raste. Na plaži u Srebrnom su zastali da speru znoj s lica ali su odustali nakon što je 3. jahač upozorio kolege na kratkotrajno onečišćenje nastalo kao posljedica kvara preljevne pumpe proizvođača Pumpa-invest iz Čačka koju im je podvalila Europska komisija kroz bespovratna sredstva u iznosu od 20,000.000 €.
I tako konačno stigoše do nas, uruče nam ključ od Općine i odvedu nas na još jedan javni prikaz i javnu raspravu urbanističkog plana Kupara koji se mjenjaju ko’ što njemica mjenja gaćice, 2-3 puta na dan. “Pa čekajte, zar u Kuparima nisu već 2012. obnovljeni svi hoteli plus sagrađen novi sa 700 kreveta na padinama Svetog Petra” – bubne i ostane živ član uredništva ŽD.
Itanto, oni na konjima a mi u službenim audijima zaputismo se prema Kongresnom centru u Kuparskom polju odakle je pucao prekrasan pogled na osvjetljene priključne ceste 2., 3., 4. i 5. prema brzoj cesti i dalje tunelima kroz Malašticu prema Slimnici, Rupnom dolu, Trebinju i omiljenom župskom izletištu Žukovica. Tuda se svaki dan valjaju kolone VKV djelatnika u turizmu, mesari, zidari, i ostali koji, dok im se ne izgrade stanovi po Župi, moraju svaki dan voziti do udaljenih sela istočne Hercegovine.
Iako je 4. jahač od umora već nekoliko puta pao s konja i namjeravao odustati od daljnjeg obilaženja župskih dostignuća, 2. jahač ga je podupro uz riječi: “Izdrži još samo malo, pred nama je još samo posjeta našem krunskom projektu Župskom groblju na Trapitu”.
Blijedo se nasmiješivši 4. jahač stavi primjedbu da je ovaj napredak što se događa s grobljem šteta i da je on direktor bilo bi manje groblja po Župi. Nije lijepo prešit’ nekoga pokopat. Boje da živi. Uostalom, ne bi ga ni Japanci brže stavili u pogon.
