Mislim da, i bez potrebe zadovoljavanja uvjeta za direktora TZ Župe dubrovačke, mogu reći da je krajobraz jedna od važnijih stavki uspješnog turističkog odredišta. Jedan od prvih utisaka koje će naši gosti dobiti je izgled teritorija. Već prema tome što vide, još na putu iz zračne luke, stvoriti će prve ideje o domaćinima. To će biti opći utisci a kasnije će imati uvid i u detalje.
Pretpostavljam da je, uz ljepotu Cavtatskih otoka i naše vale, na udaru šampion našeg „izloga”: kamenolom (1). Od kada smo načeli brdo poviše Dupca traju diskusije o kamenolomu. Nećemo o prolivenom mlijeku, tako je kako je, ali ima detalja koji su nepotreban dodatak. Ako nam je već trebao kamenolom za sagraditi kuće i hotele, čemu služe ogromni nasipi ispod njega (2, 3 i 4)? Zašto se dodaju novi „detalji” iznad već postojeće „šake u oko” (5 i 6)?

Netko je rekao da pametni ljudi uče na vlastitim greškama a vrlo pametni ljudi i na tuđim. U nas očito nema ni pametnih.
Izgradio se novi granični prijelaz a za to je trebalo srušiti pola brda (6). Još jedan ožiljak u bogatoj župskoj kolekciji krajobrazno bezobraznih „atrakcija”. Ako ništa drugo ne treba puno tumačiti gdje je, vidi se i iz aviona.

Gradi se i groblje, koje sve više sliči na groblje pameti. Opet se srušilo pola brda da bi se napravilo (tko zna kad) jednostavno groblje. Dugogodišnji radovi više sliče na izgradnju temelja Keopsove piramide. O pristupnom putu da i ne govorimo. Očito volimo bušiti i rušiti brda.

Još smo pod utiscima „kratkotrajnog onečišćenja” fekalijama plaže u Srebrenom. U ovom slučaju imamo i trajno onečišćenje krajobraza a tek nas čeka zaobilaznica prema zračnoj luci. Hoćemo li i nju napraviti bez studije o utjecaju na okoliš?

Strateška studija utjecaja na okoliš Dubrovačko-neretvanske županije, u stavku I. Bioraznolikost i zaštićena područja prirode, kaže sljedeće o Župi:
Priobalno more –livade posidonije. Akvatorij otoka Mrkan, Bobara i Supetar je predviđen za zaštitu u kategoriji posebnog rezervata u moru.

Posidonija je ono što kolokvijalno zovemo morska trava. Eto, zaštita prirode i krajobraza u Župi je, prema županijskoj studiji, isključivo podmorska. Da se razumijemo, posidonija je važna i zaslužuje zaštitu. Njena odsutnost je i pokazatelj zagađenosti mora. Ali, samo posidonija? O akvatoriju naša tri otoka neću, oni ionako spadaju pod Cavtat, odnosno Konavle.

Za usporedbu „krajobrazno vrijedna i iznimno vrijedna područja su:
cijela Donja Neretva;
Malostonski zaljev;
Djelovi konavoskog polja i Konavoski dvori;
Rijeka dubrovačka;
Delta neretve;
Konavoske stijene;
Lastovo;
Elafiti i sv. Andrija;
Mljet;
Pelješac, uvala Prapratno, uvala Vučina, uvala Divna do uvale Duba;
Prevlaka.
Dakle, nema ništa u nas da je vrijedno zaštiti, možda samo lokalnu pamet. Čak su i Konavoske stijene važnije i vrjednije,

Osim toga, lako je pronaći informaciju da je Republika Hrvatska potpisnik Europske konvencije o krajobrazu (Firenca, 2000)

Tu se u članku 5, u općim mjerama kaže:
Svaka se stranka obvezuje:
a) da će krajobraze zakonom priznati kao bitnu sastavnicu čovjekovog okruženja, izraz raznolikosti zajedničke kulturne i prirodne baštine, te temelj identiteta područja;
b) da će uspostaviti i provoditi krajobrazne politike koje imaju za cilj zaštitu krajobraza, upravljanje i planiranje, donošenjem posebnih mjera određenih člankom 6.;
c) da će uspostaviti postupke sudjelovanja javnosti, lokalnih i regionalnih vlasti te drugih strana koje su zainteresirane za određivanje i provedbu krajobraznih politika navedenih u stavku b. ovoga članka;
d) da će ugraditi krajobraz u svoje politike regionalnog i urbanističkog planiranja te u svoje politike u vezi s kulturom, zaštitom okoliša, poljoprivredom, socijalnom i gospodarskom politikom, kao i u sve druge politike koje bi mogle izravno ili neizravno utjecati na krajobraz.
U članku 6. posebne (nacionalne) mjere:
Provedba
Svaka se stranka obvezuje da će u svrhu učinkovitosti krajobraznih politika uspostaviti instrumente s ciljem zaštite, upravljanja i/ili planiranja krajobraza.

Sami procijenite koliko ima Župe u „provedbama”, bile one županijske ili općinske.
Tema ovog teksta su „samo” ogromni ožiljci u inače prekrasnoj prirodi, koja je dom čovjeku već nekih 4 tisuće godina. Zanimljivo je pogledati fotografije od prije stotinjak godina i uočiti koja ogromna šteta je napravljena u modernoj povijesti.
Sitne štete, koliko uočljive toliko i lako rješive, prisutne su gotovo na svakom koraku.
Sljedeći put ću napraviti jednu malu kompilaciju sitnih (po fizičkim dimenzijama) šteta, parafrazirajući feralovce: „Greatest (S)hits” Tupe dubrovačke.

Nikola Duper

Odgovori