Michela Marzano, profesorica filozofije na Sveučilištu Paris Descartes u posljednjih 20-tak godina radi na području moralne filozofije s naglaskom na mjesto koje u današnjem društvu zauzima ljudsko biće. U knjizi „Le contrat de defiance“ (Ugovor o nepovjerenju) piše: „Nemamo više povjerenja ni u naše izabranike. U društvu je zavladala ideologija koja valorizira pojedinoga čovjeka na račun grupe ili zajednice. „Heroizacija pojedinca“ i „svemoć volje“ doveli su do toga da se zapostavlja suradnja s drugim ljudima i time otežava svaki kolektivni projekt. Nakon rušenja kolektivizma, nacističkog i komunističkog, razvijeni svijet ulazi u drugu krajnost, u individualizam koji se sve ravnodušnije odnosi prema drugim ljudima ili grupama.
Lijepo piše gospođa Marzano. Izgleda kao da se prošetala kroz Župu, svratila do općinskog kafića i posjetila prostorije Općine gdje je skupila dovoljno materijala za svoju knjigu.
S zidova prostorija smješe nam se generacije općinskih vijećnika koji su tu da bi potvrdili odluku svemoći volje pojedinca, a ne da bi predstavljali interese puka koji ih je izabrao. Suvišno je ulaziti u analize zbivanja u glavama ljudi koji ne poimaju značenja riječi obliti privatorum publica curate. Većini, a većina odlučuje, je izvršenje zadatka automatsko dizanje ruke „za“ na prijedloge ili bolje rečeno naloge koji dolaze od heroiziranog pojedinca. U međuvremenu pojedinac donosi odluke koje mogu ali ne moraju biti ispravne, a ne postoji korektiv koji će to spriječiti.
Približava se turistička sezona. To je lako uočiti po najezdi bagera kroz Mline. Općina je povadila usahnule palme i sprema se nešto posaditi ali ima li itko da zna što? Ispod Mišetice crvenom je bojom nacrtan krug koji obilježava gdje će biti „Mlinarski rotor“. Odmah iza rotora, kažu, biti će rampa. Korisnici će imati karticu i moći će „Podamline“ a ostali na-lijevo-krug i traži parking negdje drugo. Otići će zelenilo ispod Mišetice ali nije niti prvo niti zadnje koje odlazi u slavu betona Župe dubrovačke. Uskoro će i prvi gosti a bageri će roncat kroz Mline.
Da li je možda trebalo o tome pitati mještane, njihova dosadašnja iskustva, želje, potrebe? Onih nekoliko obitelji koje žive Podamlinima govore da nisu konzultirani od općinskih služba.
Kome i zašto služi rampa? Zašto je nema na ulazu u Grad na Pločama i Pilama? Zato jer bi se onome kojemu bi palo na pamet doći s autom ispred Cele zacrnilo pred očima od posljedica koje bi imao. U kulturnom svijetu nećete naći rampu na ulazu u mjesto. Tamo je dovoljna oznaka zabrane prometovanja uz natpis „Samo s dozvolom“. Ovdje trebaju rampe koje opet neće ništa riješiti.
Schopenhauer objašnjava kako volja ne podliježe zakonu – ona je slijepi nagon. Volja nastaje iz nedostatka i ona nikada ne može biti potpuno zadovoljena. A kad imaš čejad koji imaju volju poći na kupanje u Mline, a nemaš kulturu i policiju koja će nekulturne sankcionirati, onda moraš postavljati rampe koje u konačnici samo stvaraju privid rješavanja problema.
Još je Arthur Schopenhauer napisao (i pogoditi će!): „Danas je loše, svaki dan bit će lošije, sve dok ne dođe najgore.“
