Nakon što su Hoteli Mlini – Mlini gurnuti u finacijsko beznađe nastupio je trenutak preuzimanja od strane sposobnijih koji su u ta vremena znali biti uspješni gospodarstvenici i prilagoditi se sustavu „s malo para – puno muzike“.
Idealni uvjeti za to stvaraju se dolaskom
dr. Iva Sanadera na mjesto predsjednika Vlade 23.12.2003. Ubrzo je
stigao u posjet u Župu dubrovačku, koja je kako se kasnije pokazalo,
bila plodno tlo za raznorazna „investiranja“.
Hotele Mlini, a time
ujedno i Mline, osvojio je H.B.I. potkraj veljače 2004. godine nakon što
je na natječaju HFP-a za 88,6 posto dionica (uglavnom DAB-ovih) ponudio
70,1 milijun kuna, uz obvezu da u pet godina uloži dodatnih 166
milijuna kuna te pokrije dospjela dugovanja osim 90 posto duga prema
DAB-u koje je Vlada prethodno otpisala. Inače, riječ je o tvrtki-kćeri
HUP-Zagreb vlasnika Anđelka Leka u kojoj je HUP bio 50,05-postotni
dioničar.
U brojnim tekstovima pok. Anđelko Leko prikazan je kao samozatajan i skroman čovjek, radoholičar koji od jutra do sutra neumorno radi. O njemu piše i njegov prijatelj nekad poznati TV djelatnik Miroslav Lilić: „On se s nikim nije sprijateljivao zbog funkcije, niti se prijatelja odricao kada bi silazili s funkcije, već je uvijek stajao iza njih. On je radoholičar, koji radi po 10-15 sati na dan, ali je i veliki veseljak, organizator večera, svirki tamburaša… Voli zabave, ali se nikada nije napio”. Nikada nije igrao tenis niti išao na skijanja.
Puno je važnije bilo što je i Slavko Linić također bio oduševljen Lekom: „Mojem oduševljenju nije bilo kraja. Tada sam kao predsjednik NO HBOR-a, u vrijeme kada je direktor bio Anton Kovačev, predložio da na kredite za turizam poček umjesto tri bude 15 godina“.
I tako HUP i H.B.I. ili tko zna više tko stigoše u Mline gdje je jednom prigodom pok. Anđelko Leko svojoj supruzi pokazao rukom do mula u Mlinima i kuće Handabaka uz tekst: “Do ovdje je naše”.
Sad na scenu, s koje nikako niti ne silazi, stupa naša općinska vlast koja kroz izjavu načelnika Nardellija 11.12.2012. tijekom posjete Mlinima ministra Veljka Ostojića, direktora HBOR-a Antona Kovačeva i gospodina Anđelka Leka izjavljuje slijedeće: „Kako bi se omogućila realizacija ovog projekta koji će podići turističku konkurentnost Mlina u cijelosti, potrebno je usvojit određene izmjene i dopune tamošnjih prostornih planova, što je već krenulo u proceduru“.
„Određene izmjene“ odnosile su se na uklanjanje starog Hotela Mlini i nekadašnjeg Pensiona Lucić (Restoran Studenac)-slika 2, a „određene dopune“ da se na njihovim mjestima zgrade „Oleander“ (slika 3) i novi hotel kojemu su, na žalost, dali ime Mlini, a po rezultatima koje je polučio bolje bi pristajalo ime TITANIC. U „dopunama“ je bio i pokušaj rekonstrukcije Morske tarace u Mlinima koja bi, da se današnji Mlinarani nisu za divno čudo jedanput udružili, prema predloženom projektu bila uništena za vjeke vjekova.
Te su izmjene i dopune, simbolično rečeno, pokrenule pikamere za nova „unaprjeđenja“ po Mlinima. Ostalo je bila rutina. S vrha, kao kod trzaja igračke „Lutka na koncu“, dolazi nalog općinskom čelništvu da izmijeni pola Mlina. U razumnim društvima urbanistički se planovi rade među ostalim i s ciljem poboljšanja uvjeta života i zaštite spomenika kulture ili onih koji bi uskoro to trebali postati. Umjesto takvog pristupa čelništvo Općine i Općinsko vijeće, iz piscu ovih redaka nepoznatih razloga, žurno donose „određene izmjene“ i „određene dopune“ koje su u konačnici pretvorile Mline u spomenik jednom neodgovornom rušenju i neukusnoj gradnji koja je srozala ambijentalnu vrijednost mjesta Mlini, kvalitetu života u mjestu, a da se o izgledu novoizgrađenih objekata i ne govori.
O odgovornosti nadležnih službi u Općini o odobrenju na dostavljeni projekt izgradnje i njegove gabarite suvišno je pisati i u ova, Župljanima omiljena, karnevalska vremena.
