Odjek udarca jednog pikamera

“Oprostite što Vam smetam ali morala sam Vas zazvat. Skinuli su ploču, iznijeli je ispred hotela i udarili bagerom” – govorio je uzrujani ženski glas s druge strane žice. “Koja ploča, kakav bager ispred kojeg hotela” – pitao sam se u čudu? “Ma znate, ona ploča zahvale Nijemcima što je stala kod liftova u Astarei”. Na trenutak sam zanijemio pa promrmljao: “A, ta ploča! Evo me, dolazim”.
Počela je nova faza obnove hotela Astaree ispred koje zateknem gomilu polomljenih ostataka namještaja, štokova, vrata, polica, sanitarija. Ovo se moglo dati Caritasu i Crvenom križu i poslati sirotinji – proleti mi mislima. Pogledam lijevo-desno i ugledah je dopola zatrpanu otpadom. Podignem je i rečem nekolicini radnika koji su me čudno gledali: ”Ako nemate ništa protiv ja bi ovo uzeo. Jako mi puno znači”! Dvojica, čudeći se, odmahnu rukom a jedan govori: “Ma nosi brate”.
Gledam ploču i vidim trag udarca pikamerom. Prošlo je od tada dosta vremena i nisam bio svjestan značenja toga čina, udarca koji je obavio radnik na bageru ali je naređenje došlo s “više instance”. Vremena su se bila promijenila, “investitori” su zamijenili humanitarce te dali zamah pikamerima da dokrajče dosta toga po Župi dubrovačkoj.
Na ploči je njemačkim jezikom pisalo: Ovaj je objekt obnovljen programom Hrvatsko-Njemačkog projekta obnove i adaptacije zgrada za smještaj prognanika i izbjeglica. Zahvaljujemo se Vladi Savezne Republike Njemačke i njemačkom narodu. Vlada Republike Hrvatske – Ured za prognanike i izbjeglice
Pa dobro, agresija je prošla, turizam je u usponu i ova bi ploča možda smetala nekim turistima iz nenjemačkih država. Ostaje nejasno zbog čega je pokrenut bager da bi “roknuo” u ploču kojom se zahvaljuje za poklon od 1,500.000 DEM. Ali trebalo je proći još par godina da se shvati sva bezdušnost toga čina i trajne posljedice udaraca pikamerima koji su po Mlinima napravili puno zla.

Odgovori