Kupari danas. 23 godine nakon završetka agresije na jug Hrvatske. Postojeća betonska strašila davno su trebala biti uklonjena ako ne od dosadašnjih “investitora” onda od vlasnika tj. Republike Hrvatske.
Što bi Župa dobila obnovom Kupara? Da li u Župi ima znatan broj nezaposlene mladeži koja cilja na radna mjesta kuhara i kuharica, konobara i konobarica, spremačica i spremača? Nema ih uopće. Dokaz je dio zaposlenih u Hotelu Plat koji su došli iz inozemstava (Trebinje, Srbija itd.) jer nije bilo zainteresiranih za zapošljavanje u Župi dubrovačkoj i šire. Doduše, ima ih zainteresiranih za radna mjesta direktora, šefa kuhinje i recepcije, šefa tehničke službe i … to je to!
Vremena su se promjenila. Obnova Kupara ne bi bila zbog zapošljavanja Župljana (kao što je to svojevremeno radio pok. Vlaho Goga i njegovih 12 suradnika) nego investitora koji bi profit izvlačili iz investicije, a znatan udio u ostvarivanju profita je jeftina radna snaga. Dakle, plaće bi bile na razini koju državljanin RH ne bi niti uzeo u razmatranje. Nužno bi bilo dovesti jeftinu radnu snagu iz inozemstva koja bi se naselila u ionako već prenapučenu Župu dubrovačku. To ovaj kraj ne bi mogao podnijeti s postojećom infrastrukturom.
Najbolje što se može dogoditi Kuparima i Župi je investicija u manji hotel (kao što je nekada bio GRAND) za posjetitelje visokih zahtjeva ali i visoke platežne moći. Ostatak Kupara treba ostati nedirnuta prirodna ljepota koja ih krasi. Ukoliko se ipak Kupari vrate s ponudom od nekoliko stotina kreveta i svim onim što uz to ide, onda će to biti medvjeđa usluga cijeloj Župi dubrovačkoj.
Ne morate se složiti s ovakvim razmišljanjem, a budućnost će pokazati što je bilo ispravno.
